Prolog
Vele bih tvrdo rad da pamet stavi svak,
er vam ću rijeti sad što ćete vidjet pak;
zašto je smiješna stvar, ja ne znam jeste li
smješniju ikadar do danas vidjeli.
Njeki je gospodar imao u gradu 5
budući sijed i star jednu ženu mladu;
i toj mu nije dosti, negli se svud skita,
ne gleda starosti, gdi može svud pita.
Ma ga će njegov grieh do groba dovesti,
kakono vodi svijeh koji su bez svjesti; 10
ter što je krijući činio pas jedan
s čeljadi u kući, znat se će ovi dan.
Svoju službenicu s babome jednaga
i tovjernaricu nabređa, nut vraga.
Ma mu će njegov grijeh sve ženi odkriti, 15
ter će imat smijeh; što će tuj pak biti?
Er mu će žena taj davati razumjet
da tuj mre cić togaj, tere će popa htjet.
Neboga taj žena činit će tuj vike,
er će bit smetena od muke tolike, 20
tere će pop ovi u ženi scijeniti
da su tri vragovi, ke će htjet goniti.
Poslije pop, kad pozna za što je taj žena
toliko žalosna i toli smetena,
svijeh će smiriti, pak će poć zasjesti 25
tere će svi piti po svu noć i jesti.
I ako mnite vi da ovo ja lažu,
sjedite muče svi da vam toj ukažu
GOSPODAR:
došad s polja
Vesela ti gdje si?
VESELA
iz ognjišta:
Ovo objed kuham.
GOSPODAR:
Ovamo izljezi. Marija gdi je?
VESELA
karecajući gospara:
Ne znam. 30
Para mi u treti pod nješto otide
postava donijeti; sjed', muči; ot' ide.
GOSPODAR
Čut ćemo kad bude zaskačat kamaru.
VESELA
Izvuc' se odtude; stavi me na karu.
GOSPODAR
Na karu je li a! kurvine bestije! 35
u gradu, ži mi ja, djevojci bolje nije.
Ti imaš modrine, brhane i gunje,
u nijedne sad nije, per brio što je u nje.
VESELA
Ni trbuh ovaki.
GOSPODAR
Da t' nije za toj har;
djevojkam toj svaki čini sad gospodar. 40
Dokli si daj taka, ne moj mi ti branit,
što ja znam, er paka moglo bi drugo bit.
VESELA
Jeda se ovega budem ja rastati,
umjet ću od tega napried se čuvati.
Ma što bih, rasuta, gospođa da uzna? 45
nu ti mi joh skuta, sjetna ja i sužna!
GOSPODAR
Gospođi ne kaži, nego se odzdala
po njemu pripaši; što se si pripala!
VESELA
Rasuta, napokon gdi se će rađati?
GOSPODAR
Činit ću da u Ston otideš jemati; 50
u đonti ja imam kmeticu jednu tuj,
koja će činit vam svaki red: nut miruj.
VESELA
Sjetan ti taj mir moj, ja ti sam u zao cas
uljezla u stan tvoj, izgubili brižna čâs.
GOSPODAR
O čem ti govori? nu sjemo, ži ti ja. 55
VESELA
Kad je ona gori, hod' s vragom tamo tja.
GOSPODAR
Što istom govoriš? gdi se zadržuje,
doslek bih bog me triš.
VESELA
Bog me nas sve čuje.
GOSPOĐA iziđe
Ajmeh ja! nuti života od muža!
hoću li puknuti? sad mi će poć duša. 60
GOSPODAR
Pođ' s vragom, ne vikaj, polakše govori.
GOSPOĐA
Bog me ću činit taj na kari da dvori.
VESELA
Ništa mi ne prieti, nijesam te pokrala.
GOSPOĐA
Sjutra ćeš vidjeti s kijem si spavala.
Čuđah se gdi svak čas u puti pritlja je 65
a mlednja u obraz, gdi bljuje a ne ije.
VESELA
Ja sjetna mrem hode, gdi mi raste pikat,
od pitja i od vode evo ću trupikat;
ne bih ovo stekla, da ovđi ne dođu.
GOSPOĐA
Pravo si toj rekla, po onu Gospođu. 70
GOSPODAR
Ki je vrag Marija? odkud toj namišljaš?
GOSPOĐA
Nijesam li čula ja vas kolik život vaš?
Dobro sam sve ovoj po tebi poznala:
odkli je u stan moj ogota taj stala,
gdi ječiš svaku noć, sve ti je otvorenje 75
neka k njoj možeš poć, lažući sve menje.
Ne bješe prije taki, majde ne, ži mi ja,
neg kak lav jaki mnokrat mi dodija,
a sad kako vraga ne mož' me zgledati.
GOSPODAR
Bogme mi si draga, ne moj tu lagati. 80
Još nijesu osam dni, reče li, ži ti ja:
tamo se odmakni, oto mi dodija?
GOSPOĐA
Mao ti reče rok! osam dni, je li aj?
GOSPODAR
Bio je tvoj uzrok.
GOSPOĐA
Nie neg kučka taj.
GOSPODAR
Ako što dubitaš, a ti ju iždeni. 85
GOSPOĐA
Znam dobro er ne daš opravit toj meni;
neg vazda ti skužu iznađe kugodi:
oto nam u Gružu baštinu ophodi,
Župu nam prigleda, obide i Brgat,
ukrasti nam ne da; Rijeku će otrgat. 90
VESELA
Da jeda nijesam toj tisućkrat obila?
GOSPOĐA
Znam kučko, život tvoj i što si činila.
GOSPODAR
Reč ti ću, i ona neka me daj čuje,
ove dni do Stona poslat je trebuje,
da nam grah i leću i poklone skupi, 95
i nikuda ne ću da od tuda stupi,
dokli sva jemanja i voća ne spravi;
jer neću tamo ja it radi nezdravi,
da na nju veće ti ne sumnjiš štogodi.
GOSPOĐA
Toj li ju ć' poslati da ne znam kad rodi? 100
bogme ću sve znati do dlake najmanje,
i opet primati u kuću neću nje.
BABA
Sjetna ti ne bila, istom bjeh ja Niku
zaspati stavila, a začuh tuj viku.
Nije li sramota da vas toj tko čuje? 105
GOSPOĐA
Oto taj ogota skandao vas snuje.
BABA
Zi m' ti se štogodi ne čini ni čuti,
toga se nahodi, er je svak od puti
Dajte joj da stupi gdjegodi blizu tu
jedan čas da kupi pô kutla djetetu. 110
GOSPODAR
Naj ču li ti, gdje si? pođ' brzo gdigodi,
ter vina donesi, nađ' dobro štogodi.
VESELA
Hoću li bijeloga? crljenieh er nije.
GOSPOĐA
Ne dones' inoga nego mješanije.
Jes' li ju vidjela? nuti joj trbuha. 115
BABA
Ono se najela jutros vruća kruha.
Muči ve s bogom tja, ži m' ti, mljah da s' bolja.
GOSPOĐA
Ne mogu mučat ja, er mi je nevolja.
GOSPODAR
Hodi ve tja s vragom, čuju te susjede.
GOSPOĐA
Pošao ti s dragom; nuti mu besjede. 120
BABA
Što mi kruh ne date, malojzi da mi je
učinit panate? što mnite da ne ije?
GOSPOĐA
Otvori tuj ormar, ter sama urježi,
nu ve joj liepo svar', ne ištet' u prješi.
BABA
Čiem se ovo sredi, pođi ve gori ti, 125
ter kod nje posjedi, ne moj ti trud biti.
GOSPOĐA
Da poć ću ja gori.
BABA
Pođ' dočim ja svaru;
stav' pamet, otvori najlakše kamaru,
ter ve se nikudi ne kreni od nje ti;
ako se probudi, jer se će pripasti. 130
GOSPODAR
Lijepo t' ju odmami.
BABA:
Žî t' duša, vidi li?
jaoh da zna što smo mi ove dni činili?
Vijeku ja žalosna! već bi me zaklala,
da po čem uzazna da sam s tobom spala.
Radi nje i muža na trbuh kad zgledam,
strne mi sva duša, što ve ću ja ne znam.
GOSPAR:
Neka taj besjedi; hod' sjemo Marica,
nu mi daj tej mjedi21; da gdi je polica?
TOVJERNARICA:
Polica eto na, eto t' i dinari;
rasuta, da ti zna ona naše stvari,
kunu t' se ja dušom da bi me prognala;
blago onoj, er mužom daj se je skužala;
al da se od moga trbuha domisli,
što ve bih neboga? nu malo ti smisli.
GOSPAR:
Hod' ve tja, nut vraga! s čijem si ti još došla?
Celuni me draga.
TOVJERNARICA:
Joh nije još pošla.
GOSPAR:
Sad je u ognjištu, er čini panatu.
TOVJERNARICA:
Ja vidim er ištu za grijehe sve22 platu.
GOSPAR:
Ne boj se, kad t' pravlju23; nu slušaj da t' reku,
daj Mare da stavlju po peset ja Rijeku;24
znam vrijedna er nije, neg navlaš toj činju,
neka ti docnije prodavat budeš nju;
neće je pivci pit, ter ću ja svaku noć
u stranju s tobom bit, a na dvije ure poć.
TOVJERNARICA:
Dobro će toj biti, al što ću žalosna?
kako ću roditi, da mi se ne uzna?
GOSPAR:
Što ćeš ti nego li deveti izležat;
rec' da te zub boli, ja ću t' svijem proviđat;26
ničim se ne brini, hodi ve s bogom tja;
nut ištom ti čini kako ti velim ja.
TOVJERNARICA:
Pribroj tej dinare.
GOSPAR:
Neću ih brojiti;
ah srčana Mare, vazda ću tvoj biti.
GOSPOĐA
privuče se ter čuje:
Rasuta, nu gledaj; hoću li sad umrijet!
Još li je tretja taj? ku mi ćeš skužu rijet?
GOSPAR:
Ja š njome govoru, er bih rad da bačvu
od Rijeke otvoru, po peset da načnu.
TOVJERNARICA:
Uzeo vrag vaš stranj, eto vam i ključi,
neću vam doći na nj, toj bogme odluči;
od jutros se kara; nuti čudne žene,
djevojku potvara i babu i mene.
GOSPOĐA:
Sramotna hodila! da nudjer viđ' trbuh.
TOVJERNARICA:
Dobro bo sam pila i bolje jela kruh,
bez muža uživam; koga se što bojim?
pridaju razlog27 vam, mojijem se ja gojim
kako udovica, kojom se čudi svak
što su glatka lica i debeo pupak.
GOSPOĐA:
Dobro znam toj salo, pamet ću ja stavit28
hoć' li ga domalo, ogoto, probavit.
GOSPAR:
Po boga živoga, ako uzmu sada bat,
nać me ćeš inoga; nemoj se, čuj, varat.
GOSPOĐA:
Rasuta ja! nuti, koju sam riječ čula!
Sada ću puknuti, pade mi gučula.
VESELA
vrativši se s vinom govori:
Što je toj od danas? žî mi bog i duša,
grad se je skupio vas za čudo ter sluša.
BABA dotekši:29
Ja mnjah da se biju, po grešnu dušicu.30
GOSPOĐA:
Sada mi po Mariju teci31 hondrčicu,
a popu ti teci, oslov pse, ne mužu,
žena mi mre, reci; izgubih sad dušu;
svuc'te me najbrže, zašto me ovi jed
u febru sad vrže, obriš'te sve ured,
neka se prije leže, umrijet ću prije sjutra,
njeki me nož reže po srcu unutra.
BABA:
Ne boj se nebore, na jed ti to stupi.
GOSPOĐA:
Veće se ne more, duša se jur kupi.
TOVJERNARICA:
Sad će Marija doć, eto ve ju vodi;
sve ti će u čas proć.
GOSPOĐA:
Veće se odhodi.
MARIJA HONDRČICA došad:
Uh, sjetna Marija! od šta bi nemoć32 taj?
GOSPOĐA:
Umrijeh ti Mare ja, veće me ne pitaj.
HONDRČICA:
Za isto rijet ću vam, i nijesi zle čire,33
bolju te vik ne znam, ne, do moje vire.
GOSPOĐA:
Sjetno ti dobro toj, neboga ja ti znam.
HONDRČICA:
Prostri se ovakoj, neka te opipam.
Ti se si stravila gdigodi, viđu ja,
ali se je razbila po tebi rabija.
GOSPOĐA:
A s koga neg s te tri, a zacjeć psa muža;
ja ti ću umrijeti, gdi mu je psu duša?
Čin' na dvor da tamo sve pođu, žî ti ja.
A nu ti ovamo.
HONDRČICA:
Sve hod'te na dvor34 tja.
GOSPOĐA:
Nu sjemo da nješto spovijem ja sve pravo;
bogme mi nije ništo, dosta sam ja zdravo;
al nemoj njemu rijet, neg mi daj ti viru
da mu ć' dat razumjet er veće umiru;35
sve tej tri oslov pas er je nabređao;
uzaznah sve danas; toj mi je na nj žao.
Zatoj se u odar postavih ovakoj.
HONDRČICA:
Ne brin' se za tuj stvar, upsi se36 ti takoj.
Ako mi što reku, ja se ću zakleti
da nećeš moć vijeku do sjutra živjeti.
Riječ ne progovori, nu dihaj najvećma,
a oči zatvori, obrat' se ti plećma.
GOSPAR:
Što ti je od gospođe?
VESELA:
Vjeruj mi, ne znamo.
HONDRČICA:
Para mi da dođe, čujem ga onamo.
GOSPOĐA:
Nu ve ih poslušaj, jeda će što rijeti.
BABA:
Hoće li doć pop taj? bogme će umrijeti.
GOSPAR:
Sada će i pop doć; zbilj, je li tvrdo zla?37
TOVJERNARICA:
Priskočit neće noć,38 veće je otišla.
GOSPODAR:
Nut gdi nas bog u čas svijeh od nje slobodi;
mimo to svaka vas slobodno dohodi.
Ma zašto nijeste vi mogle mi bolji glas
dohranit neg ovi, celun' me svaka vas.
HONDRČICA:
Bogme on uživa, da prije umreš tja,
š njimi se celiva.
GOSPOĐA:
Čujem ga sve i ja.
Ne mogu mirna bit, sada ću poć ustat
ter ih ću svijeh izbit; ja im ću kučkam dat.
Ogote smrdeće, zli vam ti celovi!
bjehote sve veće posjele stan ovi;
sve mi tri sad na dvor, er ću raskosana
ovako poć u dvor, a išti ti stana,
vlasteli da vide što patim neboga.
GOSPAR:
Hod' s vragom, pop ide; umukni, evo ga.
GOSPOĐA:
Makar svi popovi da dođu i fratri
vidjeti rug ovi, ki činiš s ove tri.
POP:
Muč'te per carita!39 što je tako skočila?
ima li spirita? jeda li vačela?
Ah neboge žene, molitvu znam njeku;
daj vode krštene, dočim ju ja reku,
ter joj će nemoć ta dohodit urjeđe.
GOSPOĐA:
Ne imam spirita, neg su tej š njim bređe.
POP:
Izljezi iz nje ti, bogme te zaklinam.
GOSPOĐA:
Iždeni ove tri.
POP:
Nut tri su, nije sam.
GOSPAR:
Ali je mahnita? ali ti vačela?
al ima spirita?
GOSPOĐA:
Nije, neg tva zla djela.
Mariju pitajte; nije mi ništa, ne.
HONDRČICA:
Zaisto, dumo, te tri ovo sve čine.
POP:
Ja vas ne razumijem; govori sebi svak,
ter evo ne umijem40 ni što ću činit pak.
HONDRČICA:
Ako me ć' slušati, sve ti ću rijeti ja;
bređe su š njim tej tri, ter se ona rabija.
Ako mož' štogodi, u to ju smiri š njim,
a veće ne hodi za grijehe ni u Rim.
POP:
Miri se ne čine negli u trpezi,
rabija tuj mine. Djevojko, ti gdje si?
kuhaš li što tamo? slobodno sve reci.
GOSPAR:
Kapuna imamo; pleće još ispeci.
GOSPOĐA:
Jes, dumo, i jaja, kada ti ja pravlju,41
sad vam ću ljepšu ja isprigat fritalju.
POP:
Pođi ti Marica, ter vina dobra daj.
TOVJERNARICA:
Kamo bokarica od osam kutal taj?
Bogme ću donesti štono se sad pije
prije neg budeš sjesti.
POP:
Da' sim42 mavasije.
GOSPOĐA:
Pođ'te vi, trpezu naprav'te sad gori,
dočim ja uzljezu.
POP:
Žî t' ja se ne mori.
GOSPAR:
Da hod'mo majde svi u selu43 uzljesti,
neka se prije spravi što ćemo izjesti.
Vidiš li u koja govna sam upao?
POP:
Ne brin' se, vas ću ja napravit posao.
Tuj babu opravi44 i tovjernaricu,
a u mene stavi ovu godišnicu;45
moćeš k njoj vazda doć svaki dan dvaš i triš.
GOSPAR:
A poslije svaku noć neka ti š njome spiš?
POP:
Ne za to, po ovi red;46 kako ti nije grijeh?
GOSPAR:
Žî ti ja, hod' ured, ali t' sad ino rijeh.
Odi otidu svi, i tako svrši ovo govoren'je.
