Ležandar, koji bi car i kralj od svita,
i koga svakoji jezik sad počita,
svom vojskom oružnom njekada hodeći
iznać kraj i čelo od zemlje želeći,
snig ga, led i zima tolika zamete,5
da primi tega rad ne male on štete.
Napokon došadši na jedan stan u noći
poče se grijati, počinut za moći,
i takoj grijuć se vojnika upazi
od zime gdi jedva k stanu tom prilazi,10
s mjesta se podiže i njega postavi
na mjesto na svoje s velikom ljubavi,
znajući, koliko vrijedna je velmi stvar
i manjim od sebe stvoriti čas i har.
A ti jur u kući tuđojzi videći15
jednoga uboga uza te sjedeći,
ne samo toga rad gnjivno se rasrdi,
manu još nemilo njega tuj pogrdi.
Kako to učini, nu malo razmisli,
ako t' um sve nisu tamnosti pritisli.20
Ne znaš li, na ohola er zemlja sva viče,
a glavu priklonu ni oštar mač ne siče?
ne znaš li, er ove tri stvari odveće
i bogu i ljudem velmi su mrzeće:
bogatac lakomac, star človik, ki bludi,25
i ubog potreban ohole, zle ćudi?
ne znaš li, s neba sgar er za tu oholas
najlipše stvoren'je vrže bog u propas?
Drugo t' sad ne velju niti ću već riti,
za s tobom u riči boreć se ne priti.30
