AT DRUGI
Šena prva
Jove, Junone, Io obratjena u kravu
Jove:
O kraljice, što bit more, 495
da si tako ostavila
same rajske moje dvore,
ter si se ovdi doć spravila?
Što ima biti sej zeleni
da ti tako omiliše, 500
i da izvesti ovdi k meni
tvoj mogući ures biše?
Junone:
Da reci mi što ima biti
da si u ovoj ti dubravi?
Ali žudiš lov slijediti, 505
al' počinut tu na travi?
Ka je stvar ono ka se krije
za onoga dubja grane:
zvijer od lova ono nije,
ni dubrave taku hrane? 510
Biće biljeg hude česti
tve ljubavi, puta tvoga,
biće uzrok mê bolesti,
tvoga izdanja, jada moga.
Jove:
Gorska zvijer je, drugo nije, 515
koju ovoj u dubravi
sretoh, di me malo prije
za počinut hlad ustavi?
i čim gledam po zeleni
nju gdi sama ovdi pase, 520
vidjeh obraz tvoj ljubjeni,
i nebeske čuh tve glase!
Strah i sumnju dakle ostavi,
er ne imaš ti razloga
da me kriva tva riječ pravi, 525
ni od puta se l' strašit moga!
I ako meni ne vjeruješ,
nu je pomno svu razgleda',
neka oku tvom vjeruješ
i imaš vjeru, ku mi ne da! 530
Junone:
Stvar je lijepa nad sve ine,
ku sam dosle ja vidjela,
nisam take vik živine
u ovijeh stranah oćutjela!
Od čijega je stada, njome 535
ki li pastijer gospoduje?
Kako je ovdi sad s tobome,
ali ovdi sveđ stanuje?
Nu pogleda' ka bjeloća
lijepo tijelo ljepše odiva, 540
nu gleda' opet ka čistoća
jasne oči uresiva!
Jove:
Od zemlje se porodila,
i prije neg ti s neba side
iz utrobe nje izide; 545
eto veće sve si odkrila.
U istinu sama ne ima
sred ovezijeh stat dubrava
ka ljepotu svijeh uzima
zvijer tač mila i gizdava: 550
moj dar ona ima biti,
i ti, druže moj ljubjeni,
ljubi tvojoj vjernoj meni
nećeš moć je zabraniti,
neg ako me kô svû drugu 555
tva dobrota gleda i ljubi,
kad ne želim ja stvar drugu,
daj mi srce ku obljubi!
Jove: Govori polako da ga ne čuje Junone
Trijebi je, vajmeh, njoj je dati,
ni se može zabraniti, 560
ako neću ukazati
i ukrade mê odkriti!
Govori jako.
Smiri kô hoć' srce tvoje,
trijebi da ti na dar bude,
pokli hoć' ti, tva je, eto je! 565
Junone:
Zahvaliti ne imam moći
na dar ovi tvoj čestiti,
tim ću š njime veće poći,
i većma ću tvoja biti!
Jove:
Pođ', i ja ću sad otiti 570
put polače rajske moje!
Ti se nastoj povratiti
Junone ide s kravom
u vazdašnje stane tvoje!
Ah, Junone huda odveće,
vazda li si meni od truda; 575
ka namjera, ka čes huda
dovela te za mê smeće!
Tvoj strah, tvoj mraz protivnice
ki ne mogu već trpjeti,
lijepoj Io od diklice 580
činiše mi lice uzeti,
nedostojnu tere sliku
ovu hotjeh njoj podati,
neka rajsku nje priliku
ne bi mogla obaznati! 585
Ali je mučno od ljubavi
ukrad ljubi svoj pokriti,
ku obraća strah led pravi
i čini te svud slijediti!
Moguće mi nijesu bile 590
laži za nju sloboditi,
er svakako od nje sile
nije se mogla obraniti;
er ako bih zabranio
od družice davnje moje 595
u onoj sllci lijepu Io,
odkrio bih njoj tad što je,
s razlogom bi ka sumnjila
druga je ondi da prilika
neg ku kaže ona slika, 600
kad branjena njoj bi blla!
Ali neć' se dugo vrijeme
mojijem darom moć slaviti,
ni ohola dičit njime
ni drugam se pohvaliti, 605
er tvoj pastir, imaš znati,
komu pomno nju prldavaš
i dare mu obećavaš,
slobodu će njoj podati:
glasnik će mu brzo tmine 610
moj i smrtni san donijeti,
naće on način da pogine
i kako će moć umrijeti!
A ono ih prem onamo!
Ja ću odovle već otiti 615
za proiskat njega samo
i moć mu ovo narediti!
Njegove će brzo ruke
zlom pastiru smrt doniti,
izvadeći ter iz muke 620
moju Io sloboditi!
