Io2/ŠENA DRUGA

Извор: Викизворник
Io verzija na srpskom jeziku
Писац: Иван Гучетић
AT DRUGI - ŠENA DRUGA




                 Šena druga

                  Junone, Argo, Io obratjena u kravu

Junone:

Eto Argo malo prije
ku govorah tebi dati
ja zvijer, čuvo ti da bi je
i da bi je htio gledati, 625

i ku htijah svekolike
da tve oči sveđ gledaju,
i da od nje nigda u vike
pomnju i pogled ne obraćaju!

Argo:

Ne straši se, o kraljice, 630
boga Jova vječna drugo,
da će se ikud od nje lice
obratiti me na drugo;

i sve ove oči moje
jaka straža njoj će blti, 635
i kô jesu želje tvoje,
vjerno će te sveđ služiti!

Junone:

Nastoj, Argo, ukazati
vjernom službom vjeru tvoju!
Dostojnu ćeš platu imati, 640
kad obslužiš volju moju!

Er se u njoj druga slika,
neg ku kaže, znaj, da hrani,
cića ke me prije bez lika
strah i sumnja gorko rani! 645

A kô meni pristoji se,
ja ću trude tve platiti,
druzijem ti već ne brini se,
trude će ti čas skratiti!

Imam sa mnom veće vila 650
koje slide mê požude:
od svijeh ljepša ljubi mila
učiniću da ti uzbude,

neka srećna roditelja
lijepe krvi tebi ukaže, 655
ka sved ti će od veselja
bit, ke ne ima stvari draže!

Argo:

O čestita mâ kraljice,
vele je ljepše obslužiti
tako izvrsne riječ božice 660
nego druzijem gospar biti!

Ti mož' samo zapovidjet
što se ima izvršiti,
zapovijedi tvoje slijedjet
a ja ću se sveđ dičiti! 665

A najveća čas je moja
poslužiti tvoju diku,
ni se brini milos tvoja
drugom časti meni viku.

Još da isti iz mê ruke 670
Jove je hoće sloboditi,
ne bi mogo te odluke,
čim je čuvam, izvršiti!

Junone:

Pođi dakle, o pastiru,
i čuvaj se s dobrom česti! 675
Ja naslanjam na tvu viru
sve mê misli i bolesti!

I najveću pomnju stavi
vik svê oči ne zažeti,
ako nećeš da se spravi 680
iz ruka ti je tko oteti!

Argo:

Pođi vesela, o gospođe!
Dokle sunce meni sviti,
ne imam straha da tko đođe
iz ruka mi je ugrabiti!685





Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Иван Гучетић, умро 1667, пре 357 година.