izeta iz Proporca spjevaoca.
Može se reć uprav, da već zna od zmije,
djetetom tko Ljubav upisa najprije.
On vidi, er lude sve misli gredu š njim,
hoditi ki bude za stupi njegovim,
i časti er drag put ne slidi nikade
taj, koji u nje skut neznano upade.
Nu štetom stid hudi pati vik pun smeće,
kim sebi naudi žestoko odveće.
Slijepa je, još veli, za dati znat svima,
kako taj, ki želi, razbora ne ima.
Ne vidi on z dvora, ar uma š njime ni,
glas huda zazora gdi svak čas romoni;
vik dobra ne vidi, ni pozna, ni čini,
nu vazda on slidi to, što mu zlo čini.
Naga je s a z dvora, hoteć rit rad toga
od dobra er tvora gola je svakoga.
On dobru nidnu stvar, ku dobro mož zvati,
ne more nikadar nikomu podati.
Jošte joj ktje krila postavit na pleći
kroz tajna taj dila nami reć hoteći,
er tko god ljuvenu tuj dvori ljuvezan,
svaki čas promjenu u sebi čini man,
ne imavši pokoja ni mira na svitu
godišta sva svoja pateć zled očitu;
ar sveđer u dvoru nje stojeć rat prima,
kako plav u moru, ka reda ne ima.
Strile su trovane nalipom po kraju,
njegove er rane vik lika ne imaju,
i svakoj imamo na svitu boli lik,
ljuven vrid nu samo ozdravit ni moć vik.
A tuj sad dobro ja, vaj, čuju u meni,
gdi zli jad odnit tja ne mogu pakljeni,
ni može život moj da se zla izbavi,
vaj tomu, ki stup svoj na ljuven drum stavi!
što nas tač tva tuga sve mori, Ljubavi?
znaš, er se bez sluga kraljevstvo ne pravi?
To li hoć u sili zginuti ti koga,
molju te, pomili daj mene neboga,
neka me gospoje budu čas izriti,
od koje pravo je svim spivat na sviti,
ke ures i ukras i divna ljepota
imaće vik oblas vrh moga života,
ter slavni nje ures slaviću sve vrime,
po njojzi neka jes hvaljeno tve ime.
To li mi ne bude stvoriti moć tvoja
milosti za trude odnimit dalek tja,
što mogu ino ja u tugah živeći,
ner minut sva moja godišta mučeći?
Tač tva čas hrabrena uzrokom tvojime
stati će skrovena u taju sve vrime.
Slobodna prerada Propercijeve pjesme (III. 3).
