SKAZANJE DRUGO
ALČINA I STRAŠIMIR
ALČINA:
Tužna sada tičem rukom, 635
da tko ljubi, sveđ tuguje,
da se vazda s ljutom mukom
slatka ljubav sadružuje.
Znam da Ruđer gori s mene
većma nego glavna ognjena, 640
sred planine odkrivene
od sjevera ražežena;
ali srce moje svakako
u ledenoj stine srneći,
da će od mene, ne znam kako, 645
dijeliti se i uteći.
Sred oči mu i sred čela
sasma očite vidim plame,
kojijem ga sam razgorjela,
da kо ljepir gine za me; 650
nu čemerni strah me mori,
ki nemilo i nedrago
u srcu mi sveđ govori:
izgubićeš tvoje blago.
О radosti od ljubavi, 655
kratke ti ste vi na sviti,
imat vas je nemir pravi,
a smrt gorka izgubiti.
STRAŠIMIR:
S mora gredem, odkle Alčina
pospješno mi doć naredi; 660
ne znam koje nje vedrina
hoće dati zapovijedi.
Potreba je, da žestoka
miso srce nje satira,
er velika bez uzroka 665
vik ne zove Strašimira.
Ali ne znam, gdi će biti
ma kraljica svijetla i mila;
ono je vidim, gdi misliti
njeka joj se stvar zgodila. 670
ALČINA:
Ako uzdasi moji česti
i plač, ki mi s oči teče,
nije jaki njega smesti,
da ne pođe, da ne uteče;
ako moja uzdržati 675
vilina ga vlas ne može,
što da budem vjerovati,
što da meni već pomože?
Ja znam, što sam namislila:
da se oružje silno spravi; 680
najbole je boj i sila
bijeg Ruđerov da ustavi.
STRAŠIMIR:
Na zapovijed gredem tvoju,
o prisvijetla ma kraljice;
koje djelo, službu koju 685
hoc' od vjerne me desnice?
ALČINA:
О moj dragi Strašimire,
ako slijediš čas i diku;
sad, ako igda, od tve vire
potrebu imam ja veliku. 690
Na sve klance, na sve pute,
ki su našoj u državi,
straže uzmnoži, pomnju stavi,
er se vele uzdam u te.
Luge i luke još mi brani, 695
i sve okolo čuva more,
iz kraljestva moga vani
nitko izaći da ne more.
Proć po morskoj ne da vodi
nijednoj plavi, što se prije 700
snižno tebi ne opovije,
kuda grede, koga vodi.
STRAŠIMIR:
Ne će ptica proletjeti
po nebeskom moć prostoru,
a nego li plav po moru 705
bez moje volje da odleti;
ali, ako se znat pristoji,
od šta predaš, ma gospoje,
koja nova sumnja i koji
strah smeta ti tvoje pokoje? 710
Je da je huda Logistila,
ka se tebi vazda opire,
bojne vojske pripravila
na čuvane naše mire?
ALČINA:
I gore sumnje i gorčije 715
ja se strašim, nego s toga,
nu joštera vrijeme nije
odkrit uzrok straha moga.
Pospješi se ti put luke,
ter izvrši želju moju; 720
spuštavam se tebi u ruke
i u stavnu vjeru tvoju.
STRAŠIMIR:
Pusti tuge, ke te kolju,
jad ostavi tvoj ledeni,
ja ću otiti tvoju volju 725
ispuniti, neka je meni.
ALČINA:
Pođi s bogom. Nu čestiti
moj ljubovnik k meni grede;
dražom stvari nasititi
ja ne mogu moje poglede. 730
