5
Ako kada srića huda
segaj truda
izbaviti bude mene,
ki mi dava zle pakljene
jade svuda,5
dvaš ću lipše, o Ljuvezni,
tvoje pjesni
spjevat, na ke bez pokoja,
sve bi rekal, da svis moja
dahteć bjesni,10
tako da pak mnoge vile,
ke dvorile
ni služile nijesu t' vike,
služno slavit u sve dike
tve će strile.15
A ja, neka t' pjesan lipše
pero piše,
činću opet, da se k meni
vrati zgasnut plam ognjeni,
ki pobiže.20
Nu tva u toj ako može
što moć, bože,
ja te molju, čini, s mene
malo muke tej rečene
da se odlože.25