Šišmundo veliki, ki spjeva skrovene
tej pjesni u diki od želje ljuvene,
ne moguć kamenu sagradu zgraditi
podobnu imenu ja tvomu na sviti,
tvojemu pepelu u željah velmi rad
ovu ja veselu mu pjesan spjevam sad.
Dokli god na svit saj, ošad noć mrkla van,
uzvodi dzora taj umrlim bijeli dan
leteći vik svudi i stječuć veću čas,
po usteh od ljudi iće tvoj vječni glas.
