Ustavte se s vašijem koli,
brzi konji, ustavite,
ter vaskolik svijet okoli
tmastijem mrakom obujmite.
Ustavte se, a to neka 5
i ja budem razgledati
grad Dubrovnik, ki dovijeka
slobodu će uživati.
Zasve u njemu ime moje
da još viku ne poznaju, 10
pokli lijepe sej gospoje
u pogledijeh sunce imaju.
Nu ko poznat ne će mene,
očito me ako vide,
gdi me kruže mrkle sjene, 15
gdi me oblaci tmasti slide.
Ja sam ona, ka od zloća
vilinjijeh sam uzrok zvana,
mati nakazni i strahoća,
tamna sestra svijetla dana. 20
Nu ja ona sam opet prava
od razbluda majka mila,
od raskola, od zabava
i od slacijeh uzrok dila.
U mom krilu i pokoju 25
trudan sred sna svak počiva,
a ljubovnik lijepu svoju
sred pernice milo uživa.
Ja kraljica podnosita
jesam tmastijeh mrklijeh tmina, 30
ja bojnica glasovita
od nebeskijeh podkrajina.
Pod mom vlasti stat oholi
vojevoda se mjesec vidi,
jasnijeh zvijezda svud okoli 35
gdi ga vojska mnoga slidi.
I ja s njime oružana
mrklijem tminam, smjenstvom mnozim,
dobitnica svijetla dana
svijetlos gonim, mrak donosim. 40
Noć sam ona ja istina
kći od zemlje svijem prostrane,
ka mogućstvom mrklijeh tmina
obujmujem svake strane.
Ljubovnici, i od vas jeda 45
slika moja nije poznana,
ka vašijeh od zasjeda
i od krađa sam druga izbrana.
Kolik(r)at vas blaga i mila
ktjeh u skutu mom tajati, 50
da slobodno lijepijeh vila
budete ures uživati.
I vi lijepe o gospoje,
ke ste sunce moj tamnosti,
u mom skutu znate koje 55
uživate sveđ radosti.
Ali vidim, gdi je u trudu
svaka od vas problijedjela
bojeći se, da ne budu
skrovna kazat vaša djela. 60
Ah ne smeta cića toga
ni se straši vaša dika,
neg slobodno svaka svoga
prima u krilo ljubovnika.
Ja ću sve sveđjer ona biti, 65
ka ću otajstva sva ljuvena
ko i dosle i odsad kriti
u skut tmastijeh mojijeh sjena.
Ali koja ovo čuda,
ke li sprave gledam odi, 70
tko li smućen i pun truda
iz daleka ono hodi?
Strašimira je ono izdavna
Tatarhana bojna slika,
koga od Tatar kruna slavna 75
čini ohola veoma i prika.
Nemio, gnjevan on je svudi,
hud, netrpeć bez razloga,
srcem, riječim, djelim, ćudi
pleše pravdu vjeru i boga. 80
Ne pristaje on slijediti
lijepu vilu Sunčanicu
hoteći je osvojiti
silom za svu vjerenicu.
Nu je zaludu tva zahvala 85
mladče i sve kletve tvoje,
jer je drugom darovala
Sunčanica srce svoje.
Janku, ki se djelim svojima
vele veće držan čini, 90
neg kraljestvom koje ima
u ugarskoj krajevini.
On viteze pridobiva
s bojnijem kopjem sred desnice,
a lijepostim kojom siva 95
ranja lijepe djevojčice.
Nu s uzroka prem neprava,
jer se otkrit sad ne smije,
pod imenom Gradislava
svoje istinito ime krije. 100
A to od bojne sve desnice
u Budimu kad je bio,
braca lijepe Sunčanice
nehoteć je pogubio.
Nu će danas srcu u svomu 105
ona biti samirena
i po ktjenju nebeskomu
s Jankom ostat sadružena.
Ali vidim sred nebesi,
gdi je izišla zora bila 110
ter je svijetlijem svijem uresi
moju tamnos prosvijetlila.
Tijem prije neg li Bog Sunčani
konje uzbude odriješiti,
trijeba mi je k drugoj strani 115
odovle se odijeliti.
Svrha od Prologa
