Prisvitla gospođe, neka znaš uviku

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Prisvitla gospođe, neka znaš uviku
Pisac: Šiško Menčetić
136. pesma prvog dela Ranjinina zbornika.


Prisvitla gospođe, neka znaš uviku




Prisvitla gospođe, neka znaš uviku
   pamet mi ne pođe zavidit človiku;
a tebi zavidih i tvomu životu,
   kon tebe kad vidih anđelsku lipotu;
kad vidih kon tebe onu vil gizdavu 5
   ka slove od sebe, dostojna za slavu;
tere se veselih, vidiv tvoj obraz lip,
   i moćno poželih vidit se u tvoj hip.



Napomena[uredi]

Izvor[uredi]

Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str. , Zagreb, 1870


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Šiško Menčetić, umro 1527, pre 493 godine.