PJESAN 93
Ucviljen i tužan budući s svih strana
nesrećni tvoj sužan, gospoje izbrana,
drugo ti ne piše, u mjesto negoli
od pisma uzdiše, jak smrtno tko boli.
Jer boles moja je kû oni svjedoči, 5
tko tužan ostaje bez objedvije oči.
Znam da mi nitkore tuj žalos na sviti
razumjet ne more, neg sama, kruno ti.
Vjeruj mi još ovo, kad počnu, da t' pišu,
neumiem reć slovo, neg istom uzdišu. 10
Za toj te ja molju, za zlo mi ne imaj,
kad znaš mu nevolju; i bog ti zdravje daj!
