Pjesan 154 (Nikola Nalješković)

Izvor: Викизворник
Pjesan 154
Писац: Никола Наљешковић




  

PJESAN 154

Jaoh, ali dodje rok mojojzi nesreći,
   ali je moj uzrok, da živem u smeći,
ali ti takoj hoć', moj cvite gizdavi,
   da na smrt budem doć' cić virne ljubavi?
Znam, da nie uzrok moj, i znam, da moja čes 5
   u ruci u samoj tvojojzi, kruno, jes;
tiem, pravo reć mogu, sama si ti uzrok
   da meni nebogu skrati se smrtni rok.
Vaj, što me daj mirna ne čini umrieti,
   po kli me, jaoh, virna u svemu nadje ti? 10
Što li mi smrt ne da, na ruci kad ti bjeh,
   neka se spovijeda, od tebe jer umrieh?
Neka svak govori, kruno ma biserna:
   ovaj vil umori poslušna i vjerna;
po kli me ti danas svršeno pogubi, 15
   neka daj slavni glas ures tvoj izgubi.
Neg li me umori potajno toliko,
   da se ne govori o tebi, ma diko.
Ali se ja boju, da će još višnji bog,
   osvetit' smrt moju i branit' moj razlog; 20
i da će nebesa svjedočit' i vas sviet,
   cić tvoga uresa da meni bi umriet'.
Toj mi je za dosti, da se tvoj pozna grieh,
   jer s tvoje mladosti nemiran ja umrieh.
A sada sve čini, što t' drago, i tvori, 25
   molim te, daj ne ckni, skoro me umori.




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Никола Наљешковић, умро 1587, пре 437 година.