PJESAN 153
Privjerni druže moj, vjeran mi s' vazda bil,
koja bi zled ovoj, ku patim tebe dil?
Er kad se spomenem od tvoje mladosti,
u sebi sva venem cić gorke žalosti.
Koji gnjiv ovo bi, tko li ti što reče? 5
Da nigdi on sebi radosti ne steče!
Krivina nie moja, toj mi je bog svjedok,
nego li rieč tvoja, koja mi da uzrok.
Kad toga šljem, ustom ne moj ti vjerovat',
er riečju taj pustom neće te darovat'. 10
Cić toga, druže moj, dovrši tuj žalos,
ovoj ti život moj u darov i mlados.