Pjevam misao moju milu,
Bez pokoja ka drži me,
I u momu svakom dilu
Bez pristanka ka muči me,
Misao onu, ka nesvijesna 5
Na daleče sveđ od mene
Ukrada se, ter obijesna
Ide к licu me ljubjene,
I tu, kada ljubav blaga
Nu uzbude dovestiti, 10
Od pogleda bludna i draga
Ne umije se odijeliti.
Tu razgleda u radosti
Od zenica me ljubjene
Pogled, zrake i svjetlosti, 15
Ke su meni zabranjene,
Ter stojeći sred veselja
Bez ikakve muke i smeće
Ne dođe je igda želja
Vratiti se k meni veće. 20
Ah vrati se, misli luda,
Duše moje cijeć pokoja,
Tere s tobom ma požuda
Nek zatvori krila svoja.
Nuti bitja nevoljnoga, 25
Silovan sam kad na sviti
Cijeć udesa huda moga
Misli mojoj zaviditi.
Ma nu uzrok imam kada
Zaviditi mojoj misli, 30
Ne odlučim zašto sada,
Da ma miso već ne misli?
Neg kad mislit budem stati
Mojijeh muka veći dio,
Povraćam se razmišljati 35
Ono, što sam domislio.
Zašto, misli hude i prike,
Silujete mislit mene
I sred muke privelike
Me provodit dni ljubjene? 40
Ali zašto moje muke
Kada stanem ja misliti,
Ne odlučim s me odluke
Veće nigda ne misliti?
Ma kad mislim, nije moja, 45
Što ja mislim vik, krivina,
Krivina je, misli, tvoja
I sile je tve vrlina.
Nu krivina misli moje
Sva se može njoj prostiti, 50
Er kušati sve pokoje
Ne bi mogla bez misliti.
A koji pokoj može imati
Viku misao ma ljubljena
Nego samo razmišljati 55
Lijepos, kom je zatravljena?
I zato ću već od sada
Pustit misli moj misliti,
I niti ću već ikada
Misli mojoj zaviditi, 60
Erbo misao ova moja
Od mene je porođena,
Sred gorkoga nepokoja
Ne ću da je zapletena.
Zato veće nu pođite, 65
Misli moje, misli mile,
Pođte, i on čas odletite
U ljubjene moje Vile.
Pođte i on čas razgledajte
Ne lipote rajsku sliku, 70
Ter tu u nje uživajte
Slas i rados priveliku.
Samo molim, izvan lica,
Gdi se ljubav moja plodi,
I izvan prsi i zenica, 75
Draga misli ma, ne hodi.
Er sred lica ljuvenoga
Svu ćeš lijepos ugledati,
Da ćеš s čuda tolikoga
Zapanjena ti ostati. 80
U licu ćeš nje vidjeti
Svjetlos zraka sunčanoga,
Ovo zaisto, da ćeš rijeti,
Mjesto je stanja blaženoga.
Lijer pribijeli od nje slike 85
I od usti rumenilo,
Komu na svijet nije prilike,
Razgledaćeš drago i milo.
Veseo posmijeh, riješca blaga,
Ponositi stupaj mili 90
Za učinit, da je draga,
U njoj su se sjedinili.
A u lijepijem nje prsima
Narav voće njeko stavi
Za učinit, da u njima 95
Stan je pravi od ljubavi,
Voće jošte nedozrelo,
Ke joj dava te milosti,
Da bi reko, da ne tijelo
Pravi je izgled od lijeposti. 100
Kad li ugledaš, moja misli,
Zrak i svjetlos od nje oči,
Da su zaisto tu, promisli,
Sunca istekla dva s istoči,
Ali da je ugrabila 105
Dvije zvijezde zgar s nebesa
I da ih je tu stavila
Cijeć podobna sebi uresa.
I svjetlosti veće ako su
Vrh nebesa gori u raju, 110
Potrebno je rijet, da to su,
Koje sred nje oči sjaju.
Er,zaisto svijet ne ima
Njim prilične stvari odi,
A na svim se nebesima, 115
Držim, ljepša ne nahodi.
Samo, misli ma, razgleda(j)
U nje očim sreće moje,
Er nje stavi sred pogleda
Draga ljubav me pokoje. 120
I ako tada ti viditi
Budeš pogled nje nemio,
Ti nemo(j) se pripastiti,
Biće kadgod blag i mio.
Ako li bi sred vedrine 125
Mili pogled ukazala,
Od ljubavi nje jedine,
Misli, ufanje da ti je dala.
Vratite se, pak vratite,
0 me misli, ter radosti 130
Meni mile donesite
S uspomenom nje liposti;
I kad, misli, domislite
Lijepe vile me lipotu,
Nu misleći namislite 135
Koju utjehu mom životu.
Er vašijem u mislima
Ne možete, misli moje,
Ljepše mislit, ni u njima
Ljepše kušat ja pokoje. 140
Zato, misli, moja misli,
Ja te puštam sve misliti,
Lijepos vile me, namisli,
Da ću sveđer ja ljubiti.
Namislićeš to istinu, 145
Erbo vjerno nu ljubiću,
I ljepotu nje jedinu
Poniženo sveđ dvoriću:
Samo molim, da sred tvoje
Misli budeš namisliti, 150
Kako ću ove pjesni moje
Lijepoj Vili pokloniti,
Jeda pjesni ku probude
U njoj misao od ljubavi,
Neka i ona sred razblude 155
Misao i ljubav svu postavi,
Jeda kadgod misao moja
S nje mislima sastane se,
I ljubiti sred pokoja
Jedna drugu namisle se. 160
Tad bi misao ma najdraže
U mislima promislila,
Da je obje misli naše
Draga ljubav sjedinila:
Ter bih mogo promisliti, 165
Moga pokoj od života
Da je samo sveđ misliti,
Kolika je nje lipota.
I mojome tom u misli
Ja bih misli mogo rijeti: 170
Sveđ me lijepe lijepos misli,
Ona je pokoj moj na svijeti.
