Jive kosi, rukavice nosi
|
Napomena
Jedna od najraširenijih pjesama u hrvatskoj narodnoj poeziji. I ako osakaćena vrlo impresivna. Zadržavši se na blažim dijelovima motiva, zaštitila se od vrlo mučnih završetaka, u kojima većinom stradava od ruke vlastite majke i brat i sestra. Ali češće brat, pogotovo ako je sestra uložila sve napore, da se odupre njegovoj nepromišljenoj, ludoj namjeri. I po melodiji, koja tu pjesmu kadikad prati, mora biti vrlo stara. Ljubav između sestre i brata sjeća na Egipat, ali u hrvatskoj narodnoj poeziji tu ljubav uzrokuje većinom i pustoš, divljina. Ovaj motiv u hrvatskoj narodncj poeziji ima i drugačijih obrada. (Vidi pjesme br. 41 i 59 u mojoj zbirci »Zlatna jabuka«.)
Varijante iz raznih publikacija te istarskih rukopisnih zbirka
1. »Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju po Istri i po Kvarnerskih Otocih«. Trst, 1879., br. pjesme: LXXXII, II. diel, (»Ive i sestra«). Početni stih: »Ive kosi, rukavice nosi«. Drugi dio pjesme pripada motivu pod br. 9 ovog izbora. Očita kontaminacija prethodnog i ovoga motiva. Pjesma je iz Kozljaka.
2. Stj. Mažuranić, »Hrvatske narodne pjesme (čakavske)«. Crikvenica, 1907, 8. popunjeno izdanje, str. 129—130 (»Majka kćerku pogubila«). Početni stih: »Ive kosi za kućom livadu«.
3. Dr. N. Andrić, »Hrvatske narodne pjesme«. V., Matica Hrvatska, Zagreb, 1909., br. pjesme: 139 (»Bolje krvnica, nego mati i punica«), Početni stih: »Pod Travnikom zelena livada«. Pjesma iz Makarske u Dalmaciji. Radi njene cjelovitosti đonos'mo je čitavu:
Pod Travnikom zelena livada,
Po njoj Ivo vrane konje pase.
Stara majka kćerku dozivala:
»Oj, Jelice, mila kćeri moja,
Ti otiđi bratu na livade,
Pa odnesi ručak bratu svome,
A čuvaj se, moja kćeri draga,
I prid bratom nemoj s’ umivati,
Jer je Ivo momče vragolasto!«
Sestra Jela ručak odnosila,
Odnosila i bratu donila.
Brate ruča, sestra se umiva.
Misli sestra, da joj brate ruča:
Brat ne ruča, već on sestre gleda,
Pak besjedi sestrici Jelici:
»Sestro moja, bila ti si lica,
Daj da brate obljubi ti lišce!«
Al Jeluša bratu progovara:
»Muči, brate, mukom zamuknuo,
Pod nami će trava uvehnuti,
Nad nami će sunce pomrčati,
I vedro se nebo prolomiti.«
Brat ne sluša, već sestri dolazi,
Pak je hvata po svilenu pasu,
Pak je baca u zelenu travu,
Pa kada je Jelu obljubio,
Ona ode svom bijelu dvoru.
Nedaleko majka j’ ugledala,
Pak prid kćerku biše išetala:
»Oj, Jelušo, mila kćeri moja!
Što je tvoje potamnilo lice?
Što su tvoje kose pomršene?
Sto su tvoje oči pomućene?«
A majci je kćerka besidila:
»Prhnuo je vitar sa planine,
Pak je moje oči pomutio;
Kroz goru sam, majko, prohodila,
Pak su mi se kose pomrsile;
Vrh mene je ptica proletila,
Pa je meni lisce ublidilo.« —
Poručuje ostarila majka,
A na glavu svom sinu Ivanu,
Da on dođe do bijele kule.
Kako stiže poruka Ivanu,
Odmah se je Ivan osjetio
Pak napored svoje konje sveza,
I eto ga svojoj kuli biloj.
Naporedo sidala ih majka,
Povadila nože okovane.
Govori joj Jeluša divojka:
»Siči mene, a nemoj Ivana!«
Ćordom mahnu ostarila majka,
Čordom mahnu, osiče im glavu,
Pak besjedi ostarila majka:
»Volim biti vaša krvarica,
Nego sinu majka i punica.«
4. »Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena«. Jug. Akademija. Zagreb, 1915., XX, str. 155, br. pjesme: 8 (Ivo Sajnović, »Djevojačke pjesme, kola u Bosni«). Početni stih: »O Trebovo, visoka planino«.
5. Ibid., str. 156, br. pjesme: 9 (ibid.). Početni stih: »Polećela zvjezdica«.
6. Ibid., XXIII, 1918., str. 240, br. pjesme: 24 (Stojan Rubić, Narodne pjesme, »Duvno u Bosni«). Početni stih: »U Ivana zelena livada«.
7. Dr. V. Zganec, »Hrvatske narodne pjesme, kajkavske«. Matica Hrvatska, Zagreb, 1950., br. pjesme: 347 (»Grehota bi bila«). Početni stih: »Kosci kose livadu zelenu«. Pjesma je iz Novigrada u Podravini.
8. O. Delorko, »Zlatna jabuka«. II. knjiga hrvatskih narođnih balada i romanca. »Zora«. Zagreb, 1956., br. pjesme: 39 (»Ivina košnja«). Početni stih glasi: »Ivo kosi detelinu travu«. Pjesma je iz okolice Zagreba i najviše sliči ovoj istarskoj u našem izboru. Čak je prekinuta, odnosno zaboravljena na istom mjestu. Možda uostalom čakavski istarski narodni pjesnički senzibilitet, kao i onaj kajkavski, nije htio strašnoga svršetka ove pjesme. Iako se ponekad i među istarskim narodnim pjesmama znade naći motiva s veoma okrutnim završecima. (Vidi u istarskoj tršćanskoj zbirci z god. 1879. pjesmu br. XXV iz Peroja.)
9. N. Karabaić, »Muzički folklor Hrvatskog primorja i Istre«. 1956., str. 44, br. pjesme: 33. Početni stih: »Ive kosi levandu zelenu«. Pjesma je iz Nerezina (otok Lošinj).
10. Ibid., str. ibid, br. pjesme: ibid. Ova varijanta ima samo tri stiha, koji glase:
Ive kosi levandu zelenu.
»Koliko si Ive nakosio?«
»Puna njedra, obadva rukava.«
i za nju, naravno kao i za prethodnu, samo predmnijevamo da bi mogla biti u vezi: motivom našeg primjera.
11. »Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena«. Jug. Akademija. Zagreb, 1957., XXXIX, str. 254 (Ivo Jardas, »Kastavština«). Početni stih: »Ive kosi, ukavice nosi«. Od pjesme, koju smo u cielini upoznali u varijanti Matičina zbornika, evo što je možda ostalo u Jardasovu zapisu:
Ive kosi, rukavice nosi.
Kosu brusi, kosit mu se grusti.
Kosu klepje, kosit mu se neće.
11. Jelušić—Štrkov, rkp. MH 17, br. LXXIII. Početni stih: »Ive kosi, rukavice nosi«. Slična našem primjeru samo po prva četiri stiha, ostalo drugačije.
12. Bonifačić Rožin, rkp. INU 89, br. 166. Početni stih: »Ive kosi, rukavice nosi«. I ova varijanta završava sestrinim odbijanjem:
Bogme ne ću, moj bratac rojeni,
zač bi bila od boga grihota
i od ljudi još veća sramota.
13. Ibid., rkp. INU 118, br. 59. Početni stih: »Ive šeće, ručat mu sa neće«. I u varijanti sestra odbija bratovu želju, ali na taj način, što moli majku da je što prije uda.
14. Bošković-Stulli, rkp. INU 96, br. 29. Početni stih: »Ive kosi, rukavice nosi«. Samo početak pjesme.
15. Ibid., bit 35. Početni stih: »Ive kosi, rukavice nosi«. Od drugog stiha dalje u drugi sadržaj.
16. Delorko, rkp. INU 98, br. 58. Početni stih: »Jive kosi, rukavice nosi«. Samo početak, ali nešto neobičniji nego ostali, a i nego u primjeru koga smo mi odabrali. Ovaj fragment je toliko kratak da ne obuhvaća ni cdgovcr sestre.
17. Francetić, rkp. INU 239, br. 112. Početni stih: »Ive kosi, rukavice nosi«. Sličan odnos što se tiče našeg primjera, kao u Jardasovoj varijanti (vidi objavljene varijante br. 11).
18. Jardas, rkp. INU 203, str. 53. Početni stih: »Ive kosi za kućun livadu«. U ovoj se varijanti sasvim promijenio uobičajeni sadržaj pjesme:
Ive kosi za kučun livadu,
sestrica mu ručak donosi'a.
»Jesi l’, Ive, pokosil livadu?«
»Nisan, sestro, još dobro ni počel,
po travi sam rožice pobiral,
tri bočica bilih margarita;
jeno za te, jeno za majčicu,
a treta je za moju dragicu.«
19. Matetić-Ronjgov, not. rkp. INU 36, br. 27. Početni stih: »Ive kosi, rukavice nosi«, Pjesma završava sestrinim odbijanjem.
Napomena: I u djelu Fr. Kuhača »Južno-slovjenske narodne popijevke« (knjiga V.) ima jedna pjesma s ovim motivom, a nalazi se pod br. 274 (»Kraljička koleda na prvi dan Duhova«). Početni stih: »Čuva ovce, Leljo, Jovan i Jovanka, Leljo!«.
U ovom motivu, kako smo vidjeli u našem primjeru, a i u njegovim objelodanjenim i rukcpisnim varijantama, redcvito napastuje brat. Sestra se u nekim varijantama pokorava bratovoj neprirodnoj pohoti, ali da bi se toliko »angažirala« kao u ovoj varijanti — fragmentu iz Prozora u okolici Otočca, veoma je rijedak slučaj:
»Oj Anice, po bogu sestrice,
da mi nismo bratac i sestrica,
ja bi’ tebi lice obljubio!«
Odgovara mlađana djevojka:
»Dragi brate, oči djevojačke,
ti mi možeš lice obljubiti,
bog će nama gr’jehe oprostiti.«
»Ako tvoje ja obljubim lice,
vedro će se nebo prolomiti,
iz neba če str’jela udariti,
obadvoje na mjestu ubiti!«[1]
Референце
- ↑ Delorko, »Narodne pjesme iz okolice Otočca« 1956. rkp INU 228, br. pj. 79.
Извор
Istarske narodne pjesme, uredio, napisao uvod i prozumačio Olinko Delorko, Institut za narodnu umjetnost, Zagreb, Narodno stvaralaštvo Istre, knjiga 2, 1960., str. 47-49.