Glasnik:
Da li dobro plačni gradu
miri tvoji ne uzrastoše,
kad ovako u zlom jadu 1295
iznenadke sad padoše.
Da li dobro tvoijeh slava
vedri se istok ne objavi,
kad opeta čest neprava
u vječni te zapad stavi. 1300
Kor Kartaginezâ:
Otkud ovi glas ishodi
pun žalosti i zla jada,
strah me je da se što ne zgodi
od kraljice naše sada.
Po nemiloj ovoj smeći 1305
jur možemo prividjeti
ovi glasnik u nesreći
da će glase zle donjeti.
Glasnik:
Ah da li te na zlo ovo
ljubav huda sad dovede. 1310
Kor Kartaginezâ:
O glasniče što je novo,
zašto li su te besjede?
Glasnik:
O vitezi proplačite
i perite suzam lica,
puna smeća vrlovite 1315
ubila se sad kraljica.
Kor Kartaginezâ:
Ah, može li ta stvar biti,
to je u sebi strašno dilo,
ne bi li nam htio riti,
kako se je to zgodilo? 1320
Glasnik:
Uprav ću vam sve skazati
ja bivši se namjerio,
gdi kraljici život skrati
hudi poraz i nemio.
Kako Ana bješe veće 1325
vrpu drva pripravila,
kô Didone puna smeće
bješe njome naredila.
Vrh njih stavi mač prihudi
i Enejinu istu sliku, 1330
i odar kîj prije u razbludi
vidje ljubav njih veliku.
Sveti otari stahu okolo
Bogu Jovu i Prozerpini
i Plutonu kî oholo 1335
gospoduje vječnoj tmini.
Tu se on čas nam ukaza
strašne slike strašna lica,
u kosami sjedijeh vlasa
raskosana vilenica, 1340
koja zaupi strašnijem glasi
sva božanstva zgara s’ Nebi
i sva koja u svijem jazi
hudi pako hrani u sebi
Pak za ovijem pođe reći 1345
trave iskat čudnovite
koijem ona ljubav liječi
kroz sve vlasti vilovite.
Kor Kartaginezâ:
Ah, ne može to bit viku
tašta trava da ozdravi 1350
smrtnu ranu i zled prîku
od čemerne zle ljubavi.
Glasnik:
Bješe Anu u toliko
Didone indje otpravila
da bi lašnje djelo priko 1355
s hude odluke izvršila.
Pak joštera meni istomu
prid vratima čini stati,
da ne budem dat nikomu
strašne čari nje gledati. 1360
Pak ko vidje sama da je
svud okolo obazre se,
i za izvršit smrtne vaje
na spravljena drva uspe se.
Tu ko ugleda odar mili 1365
i Enejine mile odjeće,
čim je bolest težja ustrili
jače ukaza svoje smeće.
I najbrže gô mač uze
za svršiti sve jadove, 1370
ter lijevajuć rijekom suze
kliknu i reče riječi ove:
O čestite i ljubjene
mile odjeće slatke i drage
dočim s česti ja blažene 1375
danke trajah mirne i blage.
Vi primite dušu moju,
i od zla mene slobodite
da u smrtnom nepokoju
skratim smeće vjekovite. 1380
Živjela sam i uživala
svekolike svijetle slave,
dočim mi je sreća dala
uživati česti prave.
Zgradila sam mire od grada, 1385
i Sikeja još dragoga
osvetila jur do sada
od krvnika brata moga.
Ah čestita sasma odveće
da zli vjetar u ove strane 1390
ne dotjera za mê smeće
u plavima zle Trojane.
Ko reče ovo, grlit uze
Enejinu sliku milu,
vrh kê proli grozne suze 1395
u obilnom plačnom cvilu.
I čim trpi trude klete
uze opeta govoriti,
Toli ću umrijet bez osvete
i moj život pogubiti? 1400
Ah, umrijet ću svrha ovo je
meni s neba zaručena,
da za svršit smrtne vaje
budem umrijet prije vremena.
Tko zna, tko zna, kad upazi 1405
hudi Eneja iz pučine
gdi gust oganj k‘ nebu uzlazi
svjedok smrtni mê istine,
da će jošter uzdahnuti,
i smutit se na zlu momu, 1410
i milosnu bolest čuti,
u nemilom srcu svomu.
Kor Kartaginezâ:
Po tijem riječima mogo si poznati
da ona miso ima smrt sebi podati.
Glasnik:
Ja strjelovit skočih tada 1415
za nje odluke hude smesti,
nu kô dođoh još u svijesti
od gorkoga trnem jada,
vidjeh ona gdje nemila
sebi dala smrtnu ranu 1420
i na drugu gdi je stranu
srce mačem zlijem probila.
Kor Kartaginezâ:
Ah, nesrećna svijem kraljice,
tko te neće požaliti,
ti se može gora riti 1425
od čemerne zle ljutice.
Glasnik:
Dotekoše na mê glase
dvorkinjice zapanjene,
kê žaljahu ucviljene
kraljičine zle poraze. 1430
Kroz urnebes plača i vike
raskosanijem u kosami,
lupajuć se svijem rukami
uzmnažahu cvile prike.
Nad svijem inijem tužna Ana 1435
tuj dohrli privarena,
u svom srcu izranjena
s Didonskijeh smrtnijeh rana.
Dragu sestru na skut stavi,
ter nje ranu kako ugleda 1440
studenija mrazna leda
grozne suze svê objavi.
I toliko boležljivo,
i žalosno tuj procvili,
smrt mogu rijet da usili 1445
na cviljenje milostivo.
A Didone bivši veće
u životu svom na svrsi,
duh iz svojih pusti prsi
sred uzdaha puna smeće. 1450
Taka svrha nje ljubavi
bî u smrtnijem dana trudi
i tako joj Eneja hudi
za smrtni isti mač ostavi.
Kor Kartaginezâ:
Ah, nesrećni tužni gradu, 1455
obori se već, obori,
kad te huda čest zatvori
plačnijem stanom svakom jadu.
Sveđ proklinjaj tvoje česti,
i procvili s nami sada, 1460
er je razlog, ako ikada,
uzdisati u bolesti.
Kor pjeva:
Proplačite,
procvilite,
još vi dusi nemilosni 1465
ter smrt ovu, prem žalosni,
požalite,
proplačite.
Kor Kartaginezâ:
Ah, u kratko vrijeme kako
svijetla ljepos nam zapade 1470
kû nam huda smrt ukrade
nemilosno i opako.
Uzmnožimo plače naše
i žalosno sveđ cvilimo,
ter suzami učinimo 1475
da se vječna smeća kaže.
Kor pjeva:
Proplačite,
procvilite,
još vi dusi nemilosni,
ter smrt ovu, prem žalosni, 1480
požalite,
proplačite.
Kor Kartaginezâ:
Što nam ino već ostaje
kad sva naša dika prava
u zapadu vedrijeh slava 1485
kraljičinijeh stamnjela je.
Ah, plačimo po sve vijeke,
i u našem groznom plaču
uzmnožimo bolest jaču
i od suza činmo rijeke. 1490
Kor pjeva:
Proplačite,
procvilite,
još vi dusi nemilosni,
ter smrt ovu, prem žalosni,
požalite, 1495
proplačite.
