ČINJEN'JE PETO
PRIKAZANJE PRVO
JERINA I MIHAJLO SVILOJEVIĆ
JERINA:
Čuo si, svijetli gospodine,
s razgovora duga moga,
bude varke, zle načine
kleta bana hrvatskoga;
koju platu, ljubeć njega, 3265
što se može jače i veće,
ja doradih s djela tega,
u ke upadoh trude i smeće.
U pameti zloj sumnjeći,
da njegova zlobna djela, 3270
me gospođe smrt žaleći,
ne bih kralju povidjela,
hotijaše me zlotvor kleti
prikom smrti poraziti,
dajući mi razumjeti, 3275
moj vjerenik da će biti.
U tvrđu me poslat reče,
od pogube da me izbavi,
a tamo me on najpreče
na pogubnu smrt odpravi. 3280
Proplako bi stanac kami,
gdi žalosna, privarena,
zlijeh krvnika zlijem rukami
imah biti pogubjena.
Jošte treptim, jošte predam, 3285
čini mi se, da nemili
prid očima još mač gledam,
ki me umrijeti tužnu sili.
Za to sudi s mojijeh zgoda,
je li pravo, da ikada 3290
srce ikomu na dar poda
djevojčica lijepa i mlada;
i ljubeći toli verno,
možemo li mi ufati,
na ljubjenje neizmjerno
da se ljubav nami odvrati?
MIHAJLO:
Hudo srce i kameno
ne može nego sveđ varati,
i nevjerno i himbeno
proć zakonu djelovati, 3300
a gospodske tko je ćudi,
i čas ište s vrijednijem dili,
sveđ svakomu dobro žudi,
a najliše lijepoj vili.
Tim ja svlačim s sebe oklopje, 3305
i, s kijeh steći čas nastojim,
mećem bojni mač i kopje,
ni se više vitez brojim,
ako moja bojna sila
ukazati svijem ne bude, 3310
ko se od mene lijepijeh vila
čas i život čuva i bljude.
S vrijednijem Jankom ne ću boja,
ki privaren, bit prav scijeni;
zlobnoga ću ja Hrvoja 3315
na boj pozvat ne smiljeni,
i ratit se pristat ne ću
s izdavnikom zlijem, prokletim,
dokle gorku tvoju smeću
i kraljice ne osvetim. 3320
Od viteške moje desnice
branjene su vazda bile
ucviljene djevojčice
i gizdave lijepe vile.
Hrabrena je od junaka, 3325
rad njihove dike i slave,
pedepsati djela opaka
i ohole plesat glave.
Za to u gosta ovdi moga
postati ćeš ti, dokoli 3330
nevjernika himbenoga
ja pedepšem grijeh oholi;
za tebe ću pak moliti
kralja Ostoju, da ti prosti:
do malo ćeš mirna biti, 3335
ne moj stati u žalosti.
Ti za mene, blag viteže,
vele učini segaj dana;
dobrota me tvoja veže,
da sam vazda njoj držana. 3340
S dobrom česti ti se odili.
Je da bojne tvoje trude
od nebesa kralj primili
uzvisiti skoro bude,
je da i moju gorku smeću 3345
on uzbude samiriti;
i veće te držat ne ću,
u gostov ću stan otiti.
