Arkulin/Četvrti čin
Prvi prizor
[uredi]
LOPUĐANIN: Tripe, razumio nas si?
TRIPE: Razumio vas sam. Lassa far a vostro Tripe!
LOPUĐANIN: Giuraddio, ako neće da ju svršimo s pasalijerom od trimjed s oružjem.
TRIPE: Razumio vas sam: o guerra o pace o triegua per oggi, da možete vi vaš posao opravit, misser sci! Or, misser mio, penso da ćemo sklopit ovu parentijeru.
Drugi prizor
[uredi]
TRIPE: Bože, umije li mi tko ukazat gdi stoji Arkulo Arkulinović, per zentilezza?
ARKULIN: Što išteš ti od Arkulina? Ovdi sam; i da mi bolje ime znaš, nije mi Arkulo ime neg Arkulin, s mačem u ruci za odgovorit svakomu tko ima dvije ruke. Ma na frote dohodite na Arkulina, kao i hvrljci na ruinu od smokava.
TRIPE: Misser, ja nijesam došao kombatit, ma s tobom dvije riječi progovorit in secreto, di manera, ako je vašoj milosti drago.
ARKULIN: In secreto, an? Htio bi me doli primamit sto becco futuo!
TRIPE: Ja velim, onestije govori, ako je vašoj milosti drago, misser Arkulo ali t' Arkuline.
ARKULIN: Milica, mortar mi! S vrata mi se dvigni, beccazzo!
TRIPE: I s većijem smo ljudmi govorili, per san Trifon, nego si ti, in malora! Imam s tobom tratat parentijeru, a ti si, ja viđu, neprijatelj tvomu dobru, in malora e in mal punto makar!
ARKULIN: Koja je to parentijera? Otole govori što imaš govorit.
TRIPE: A ja da odovle govorim; ako svak čuje, vostro danno.
ARKULIN: Da si je tkogodi s konopcem na grlu došao!
TRIPE: Da t' rečem: daju ti Ančicu za ženu; sva je ona parenta kontenta.
ARKULIN: Ah, ah, ugonenuh li!
TRIPE: Ma da znaš, prćije t' ne daju i, zentilomo mio, hoće da jo' kontradotu učiniš; altramente non e fatto niente.
ARKULIN: Kontradotu, becchi futui?! Bez prćije, kanalja? S vrata mi se, kilava trago!
TRIPE: Tot avancah ja per far ben! Indovinah da me će tegnut u živo! - Znaš ka je? Ja sam kilav, a ti si beko od tvoje žene, - pones' to in viso, bestia de merda!
ARKULIN: Lumbardu mi, pušku mi, Milica! Da mi ga se je strijelit ribaoda.
TRIPE: Lumbardom? Merda magna! Addio, m' arreccomando.
Treći prizor
[uredi]
ARKULIN: Bez prćije, kanalja! - kontradotu, gramandionici jedni! Hoću, na njih despet, da mi dođe u kuću. Uzet ju za ženu i ne uzet ju hoću da u meni stoji. Per zerto mahnit sam za njom i ljubim ju, kurvinu kćer, kako moje dvije oči, ma kondicijoni koje mi daju neću ni slušat. S kontradotom! Ah, ja znam što ću učinit: poću nać njekoga negromanta, da znam spendžat štomudrago; činit je ću da mi u kuću dođe, na njih despet! Ma ovo ga, nut srjeće! Bon augurio, - Ančica će u mene danaska bit. - Dio vi salvi, misser lo maistro!
NEGROMANT: Ben venuto, gospodine moj!
ARKULIN: Umiješ i naški govoriti?!
NEGROMANT: Znam.
ARKULIN: Rad bih, ako je sinjoriji vostri drago, da mi učiniš da mi jedna moroza dođe doma, koju vele ljubim, ma je on krudela.
NEGROMANT: Signor si, el salito delle innamorate.
ARKULIN: Njeke kontradote pita i hoće doć bez prćije.
NEGROMANT: Ho inteso, neka meni, razumio sam; ma hoću ja plata.
ARKULIN: Ava, da te platim; što mi ćeš uzet?
NEGROMANT: Dvaes dukata.
ARKULIN: Caga sangue! Dvaes dukata vele je!
NEGROMANT: Ne mogu manje.
ARKULIN: Kontent sam, ma hoću da mi prvo kugodi provu učiniš od tvoje negromancije.
NEGROMANT: Ja da učinim? Nemo' te straho bit?
ARKULIN: Mene li, mene strah? Našao si čovjeka strašiva.
NEGROMANT: Gleda' na tvoja kuća!
ARKULIN: (Obide me njeki strah!)
NEGROMANT: Gleda' na tvoja kuća!
ARKULIN: (Ove mi vragolije nigda nijesu drage bile.)
NEGROMANT: Gleda' na kuća!
ARKULIN: Kuću mi! Kuća mi otide! Lassami star la casa, becco futuo!
NEGROMANT: Ti imaš strah; ne boj se; ne boj se.
ARKULIN: Neću tvojijeh vragolija oko moje kuće! Ajme meni, kuća mi! Becco futuo, neć' mi kuću ostavit?
NEGROMANT: Ne boj se ti vraga da te ponese.
ARKULIN: S očiju mi, kurvina ostrižena đidijo!
NEGROMANT: Che omo del diavolo!
ARKULIN: Poću na sudije, da ovoga negromanta činim izagnat iz grada; inako će oborit vas grad od vješala čovjek.
Četvrti prizor
[uredi]
TRIPE: Gintilomo, che curri? Ferma!
NEGROMANT: Un certo vecchio matto mi corre addosso con le armi.
TRIPE: Saver parlar schiavon?
NEGROMANT: Uno poco umije.
TRIPE: Poznaš li toga starca?
NEGROMANT: Ja ga znam.
TRIPE: Jeda je Arkulin?
NEGROMANT: Signor si, signor si, Arkulino!
TRIPE: Vražijega čovjeka, da je svakomu dodijao! Con tutti la vol. Misser, poco ha mancato che anche a mi non ha dato delle feride. Chi sete voi, se piase alla signoria vostra?
NEGROMANT: Mi deletto un poco di negromanzia.
TRIPE: Di negromanzia?! Da, per Dio si naš! Tebe žuđahomo, te desideravamo grandemente.
NEGROMANT: Sono a piacer vostro.
TRIPE: O, Mariću! O, Viculine!
Peti prizor
[uredi]
LOPUĐANIN: Tko zove?
TRIPE: Andeamus usque ad Betlem, venit propheta magninimus, došla je stella in oriente!
MARIĆ: Što je, za Majku milostivu?
TRIPE: Hic faciamus tria tabernacula, unum... umrijeh od veselja!
VICULIN: Giuraddio, što će bit?
TRIPE: Negromant nam je ovdi! Da se osvetimo di quel becco od svoje žene.
MARIĆ: Tripe dragi, neka te celunem od veselja! O, maistro, ben venuto!
NEGROMANT: Gentilomeni, se koćete ciniti vendetta di quel vecchio del diavolo...
TRIPE: S pestulezom ga je tjerao, becco del burdello!
NEGROMANT: Ja sam pronto za učinit za vas stvari velike.
MARIĆ: Da ti dobro platimo i da ti smo sluge.
VICULIN: Giuraddio, da ti smo vazda skjavi.
TRIPE: Ja t' neću drugo oferir nego Tripu, mene, e la casa mia in Cattaro, che mi costa ben cinquanta šcudi, i još bolje.
NEGROMANT: Što koćete od mene?
TRIPE: Neka mu ja rečem, con lizenzia. Mariću, i ti, brate Viculine!
MARIĆ: Reci, Tripe, kontenti smo.
TRIPE: U dvije riječi, misser mio, - a ti razumiješ naški?
NEGROMANT: Žna.
TRIPE: Ovi dobri dijeci imaju udovicu u kući, zlu pečenicu, er se hoće udat, a nije prćije, misser mio, - dukate velike pitaju, a nije ih! Arkulino de altro canto si xe inamorao di essa, et senza dote non la vol per sua consorte, za domaću, ma ju hoće za hotimicu et per forza. Zato molimo la signoria vostra da učiniš da rečeni, misser mio, Arkulin Arkulinović vazme Ančicu bez prčije i da joj kontradotu učini. Ve preghiamo la signoria vostra. Ja rekoh kao umjeh.
MARIĆ: Dobro, to toliko hoćemo; što smo htjeli sve si izrekao.
NEGROMANT: Ja vas sam razumio. Koću učiniti vele veće neg pitate. Ja ću učiniti da sada Arkulino dođe prid vaša kuća i da vjenca Ančicu s konopco na grlo, i koću učiniti veće što neću govoriti, - sve biti vas posao! Pripravite kandžilijero i sve, er sada sponsalizio da se čini.
MARIĆ: Ah, Majko od Pšunja, tebi hvala!
TRIPE: Kotorska Advokato, tebi slava!
VICULIN: Santo Iacomo di Galizia, tebi se priporučujemo!
NEGROMANT: Io voglio poći i sve će biti kako ja reci.
KOTORANIN: E, misser, da ti smo priporučeni, a plata će tvoja bit.
NEGROMANT: Neću plata.
KOTORANIN: E, da ti smo riccomandai alla signoria vostra; siamo vostri servidori.
VICULIN: Giuraddio, ovi mač i ova desnica vazda da je na tvoju zapovijed, koja mi nije sramote učinila do današnjega dnevi. Bažovi lo pede, segnor.
NEGROMANT: State preparati, - non piu!
Šesti prizor
[uredi]
ARKULIN: Ne nađoh nijednoga od sudija, da ovoga negromanta činim s dinarom kruha u Pulju poslat. Do današnjega dnevi ne znah što je strah, a ova vražija negromancija učini me da veće nijesam čovjek, da sam od junaka deventao zec i gallina bagnada. Sad kad se lis krene, tako i pazmam! Da malo dijete sad dođe na mene, sramotu bi mi učinio. Sventurado Arkulino! D' altro canto amor mi assassina! Crudel amort, perche tanto foco in me?! - Ah! Što? Jezus, pazmah! Ovdi ovoliko deventao sam timid, gore neg zec. Vjetar mi sad vjeru čini. Ah, infelice, ah, misero Arkulino! Nesrjećo prihuda, da li me uhili! Ančico, od njekoga te sam straha i zaboravio. Moja ve kćerce, dušice moja! - Ah! Ja ne znam... Jezus, Abe Marija! Credo..., Qui abitat... Strah me je! Nije inako, ja sam ištećen, strava mi je; ja sam zločes čovjek, ja sam nevoljan čovjek, e non est, qui consolat me! In fine, ja sam sve kriv. Mogao sam sve moje posle s mirom načinit, a otidoh po putu od vragolija. Ančicu mogah imat, - dragu, kordijalu Ančicu! Davahu mi je, a ne umjeh ju uzet. Sad mi ne ostaje drugo neg da uzmem konopac ter da se objesim. - Milica!
Sedmi prizor
[uredi]
MILICA: Gospodaru!
ARKULIN: Je li Kučivrat doma?
KUČIVRAT: Jesam, gospodine!
ARKULIN: Kučivrate, moje djetece, zlo stojim.
KUČIVRAT: Što je, za Boga, gospodaru? Oto se si izmorio.
ARKULIN: Što čini Milov?
KUČIVRAT: Zaspao je, lotar jedan!
ARKULIN: Milica, čuješ li me?
MILICA: Gospodaru!
ARKULIN: Stav' pamet što ti velim. Nikoga ne upušta' u kuću, ili od moje strane dođe ili t' od druzijeh strane, - ni Kučivrata, neg ako sa mnom dođe. Izvan moje persone nikoga ne primi u kuću.
MILICA: Dobro, čula sam.
KUČIVRAT: To li se ni u mene tvoga vjernoga ne uzdaš?
ARKULIN: Tako hoću, Kučivrate, taka je potrjeba. Zlo se čujem, trijeba mi je otit u liječnika. Hajme, nješto ne mogu ni hodit! Kučivrate, ne mogu se krenut, pomozi me!
KUČIVRAT: Bijedan gospodaru, što ti to dođe?
ARKULIN: Kučivrate brate!
KUČIVRAT: Maj prc! Ti ne moreš ni s mjesta. Nea te ponesem u liječnika!
ARKULIN: Kučivrate, pače te kumlju!
KUČIVRAT: A bogme t' jes u tebi brjeme!
ARKULIN: Ovako svakomu budi tko se u vragolije impača!
KUČIVRAT: Drži me se, gosfaru!
ARKULIN: Najlakše, Kučivrate brajo.
|
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Марин Држић, умро 1567, пре 457 година.
|