Arkulin/Treći čin

Извор: Викизворник
Иди на навигацију Иди на претрагу

Treći čin
◄   Drugi čin Četvrti čin   ►

Prvi prizor[уреди]

ARKULIN i VUKAVA


ARKULIN: Ovi su becchi futui asedijali mene ovdi. Vukava, što se ima činit?

VUKAVA: Brižna, gospodaru, nije nikoga; ti se si prem pripao.

ARKULIN: Pripao, an? Vukava, dva jednomu dušu vade, a Orlando nigda ne ktje neg jednoga na sebe.

VUKAVA: Brižna, oni li Orlanda na Placi?

ARKULIN: Vukava, ti ne razumiješ! Oni je Orlanda mrtav na Placi; ja se od živijeh vragova bojim. Kad nije nikoga doli, izmimo se odovle, ter ćemo o našem poslu gdigodi s strane u kojojgodi ulici govorit.

VUKAVA: Pođimo, kako je tebi drago. Nemo' ve te štitine nosit i ogrni ve se tom čošinom.

ARKULIN: Vukava, ovo što sam u gveri dobio nije mi sramota nosit, - ovo je moja čâs; poslije, ako bi gdje ovi bekaci izišli, da se mogu od njih štitit. U frotu će doć, kao hvrljci, na mene, er znaju er ja oružjem igram fjorito; ja rukami igram i fjorižam.

VUKAVA: Znam er umiješ i tancat.

ARKULIN: Ja li?

VUKAVA: Hod'mo opravit što imamo.

ARKULIN: To li ja?

Drugi prizor[уреди]

MARIĆ i VICULIN


MARIĆ: Viculine, pokli je to tako, bolje je, ja vidim, da Ančicu, moju nevjestu a tvoju sestru, udamo, ako se more, za ovoga starca Arkulina, er vele da je bogat.

VICULIN: Udat ju za mírom, da se ovi pasalijeri oko nje vrte ovako kako psi oko kučke! Giuraddio, kako neću komportit tu vergonju.

MARIĆ: Viculine, da šta hoć' da učinimo?

VICULIN: Da ga na peče isiječemo.

MARIĆ: Viculine, ovdi nijesmo na otoku, ki ne ima vrata. Iza míra, misser mio, nije lasno uteć, er se zatvora.

VICULIN: Mariću, učinio mi je jednu indžuriju, ka se nije, giuraddio...

MARIĆ: Što ti je učinio?

VICULIN: Oružje mi je ugrabio per superchiaria.

MARIĆ: Oružje ti je ugrabila ona opuzena guska?! To li si što se hvaljaše?

VICULIN: Za mirom, Mariću, svezane nam su ruke; kad sila dođe, trijeba joj se je poklonit.

MARIĆ: Tako je, basta!

VICULIN: Znaš ka je? Trijeba je da mu se ova žena navrže na kimudrago način, er mi ne valja, misser mio, da komportimo ovu sramotu u kući našoj.

MARIĆ: Giuraddio, er ka mu godi otočka dođe za ovi mir, među ove pasalijere, otruje se kao o kugu, i ke ne idu u grad svete su svetice. A na izuli ne imamo strah od pasilijera, perdidžornata, mandžagvadanja, ki mi placaju. Velekrat im sam stražu čuvao, kad dođu na Lopud s leuti.

VICULIN: E, vazda s njekijem leuti dođu, ter mi počnu versat; scijene da mogu štogodi od Lopuđaka avancat, ter im para na Prijekom dunižat u Dubrovniku. O, Maro, ho'mo na plakijer! Prvom ga nađem toliko iza mira, ukazat mu ću što je Viculin.

MARIĆ: Što učinismo za ovu našu zlu pečenicu?

VICULIN: Da se čini što se može.

MARIĆ: Ja znam što ću učinit: hoću da mu je vržemo u kuću, ili hoće ili neće; ako ne ustjedbude, imam jednoga negromanta prijatelja; činiću da učini za mene cose de altro mondo.

VICULIN: Istom da mu vrha dođemo pasalijeru od komarde.

MARIĆ: Hod'mo opet u kuću, ter ćemo se bolje dogovorit.

VICULIN: O, Džuho! O, bestro! Vidje li ju? Galanta ti je tamaša, ribe me ne jele!

Treći prizor[уреди]

ARKULIN i VUKAVA, zatim KUČIVRAT


ARKULIN: Caga sangue! Sto dukata, sto dukata pita!

VUKAVA: Poklisaru se glava ne odsijeca; u tebi stoji.

ARKULIN: Ribaodo, nije li zadosta da ju dobro hoće ovaki gospodar? Sto dukat! Zle žene!

VUKAVA: Pođi ve s vragom od mene, ne psuj me, u zao čas ti bijes u oćas udrio! Tamo te gučula zadavila!

ARKULIN: Sto dukat, smrdećice, gnjilo meso! Tko sto dukat ima u ovo brijeme? Gdje da se mogu dobit? Stat pitaju ribaode. - Ah, Kučivrate, gdje si, moja vjerna sluga i kmete?

KUČIVRAT: Gosparu, što je, za Boga, gosparu, viteže i junače? Ovo ti Kučivrata, tvoga vernoga sluge.

ARKULIN: Ah, Kučivrate, u najbolje si doba došao! Uzmi ovi štit i mač.

KUČIVRAT: Golema štita! Dje ga se si dobavio?

ARKULIN: Kučivrate, junaci junački oružje dobivaju.

KUČIVRAT: Haj! haj! Vrijedni gospodaru!

ARKULIN: Kučivrate, pripravi se da ugrabimo ljubovcu.

KUČIVRAT: Ovo sam, gospodine, s mačem na tvoju zapovijed.

ARKULIN: Gdje bi Milov?

KUČIVRAT: Ovo i Milova, po brašance Božije.

ARKULIN: Što je to u ruci, Milove?

Četvrti prizor[уреди]

MILOV i prijašnji


MILOV: Ah! ah! Rekoše mi da te hoće sjeć, ter donijeh ražanj, da ga probodem.

ARKULIN: Da ta pečenica?

MILOV: Ah! ah! Ne imah ju kad skinut.

KUČIVRAT: Nea, dobro bogme, dobro vitovarija valja.

MILOV: Ah! ah! Bogme sam i donio, - hoć' li pit?

KUČIVRAT: Dobro, dobro, po svetoga Savu, kao da se je sa mnom dogovarao!

ARKULIN: Kučivrate, ja viđu, in orden smo; da ova vrata po tleh vržemo!

KUČIVRAT: Pate, gosparu; hod' ti naprijed. Ah, da je peću želješca, sad bih ih u dvije peče učinio.

MILOV: Ah! ah! Sad ih ću ja probosti.

KUČIVRAT: Stan' s strane ti, dijete! Što se si smrzao? Otresi se!

MILOV: Ah! ah! Bogme ću pit.

ARKULIN: Kučivrate, što činimo? Da'mo asalt!

KUČIVRAT: Ne pij sada ti, vrag te popio!

ARKULIN: Ah, ribaodo, sto dukat u mene pita! Sto dukat, an?

MILOV: Sto dukat, an? Ah! ah!

KUČIVRAT: Sto dukat u gospara pita, pufrant, ah!

Peti prizor[уреди]

LOPUĐANIN i prijašnji


LOPUĐANIN: Giuraddio, što je ovo?

KOTORANIN: Što je ova superkjarija oko naše kuće?

KUČIVRAT: Sto dukatova, ah!

LOPUĐANIN: Što ištete vi oko našijeh vrata?

ARKULIN: Muč'te svi vi, neka mi je ja nagovorit. Prida'te se, becchi futui, er vam sad otide kuća a fiamma e fogo.

VICULIN: Misser, što ćemo se pridavat? Što išteš oko našijeh vrata?

ARKULIN: Ančicu hoću za mene.

KUČIVRAT: Ančicu za gospara!

MILOV: Ančicu, ah! ah!

LOPUĐANIN: Giuraddio, prije ću život izgubit neg ću dat moju čâs.

ARKULIN: Nećeš? Kučivrate viteže, Milovrate sokole, skoči! Da'mo asalt!

LOPUĐANIN: Giuraddio, i s fustami sam konbatio, kao mi nećete vi sramotu učinit! - Sada, Mariću, spomeni se od našega staroga oružja.

ARKULIN: Kamenjem, ah, becchi futui, kamenjem!

KUČIVRAT: Ne boj se, gospodine Arkuline; štitom se pokrij! Milove brajene, ne ostavi nas!

ARKULIN: Kučivrate, daj da se retiramo.

KUČIVRAT: Retira'mo se! I ako t' para, da' da ručamo.

ARKULIN: Ah, kanalja, na tradiment kamenjem, ah!

LOPUĐANIN: Ah, ah, utekoše placari.

ARKULIN: Ho'mo zasad doma; ne zlo poskaramučasmo!

KUČIVRAT: Gosparu, da se ne biješe napetrio visoko, htijah ga u peče učinit.

MILOV: Ah! ah! A ja ih htijah probosti.

ARKULIN: In fine s miri se je mučno rvat; jeda se in piano kad nađemo! Na druga remedija trijeba je Ančicu imat; trijeba je Ančicu imat, a od sto dukata ne valja ni govoriti.

KUČIVRAT: Ančica za gosfara, ne inako, za gosfara, - a za nas pečenica. Milove, što činiš?

MILOV: Ah! ah! Ja pijem.

ARKULIN: Ah! Lotre jedan, brzo ti se požeže! Uljez'mo u kuću.

KUČIVRAT: A bogme sam i ja žedan, refira'mo se!

Ovdi u kuću ulaze, a Kotoranin izlazi.

Šesti prizor[уреди]

TRIPE, VICULIN, MARIĆ


TRIPE: Koji ti mene skandao nađe danaska! Per Cristo, kao se sam ja lijevom prikrstio jutroska, a nijesam se ni stavio. S mirom, s Bogom šetah, a ova bjestija dođe i prva mu riječ bi - kilavče! Bogme ti je ugonenuo! Ma per la verzine Zuana kao mu ne zlo odgovorih; er one sekrete kotorske najbolje žene znaju. Biješe njeka bjestija aradžana, - ne zlo učinih er ovu kordetinu podbih, ako bi opet došao na mene, da se mogu branit od kurvina muža.

VICULIN: Mariću, ovo t' onoga Kotoranina, prijatelja tvoga.

MARIĆ: O, Tripe!

TRIPE: Tko zove?

MARIĆ: Ne poznavaš Marića tvoga?

TRIPE: Mariću, ti li si? A i maloprije te vidjeh, a ne stavih se od tebe. Što je od tebe? Kao se pasavaš?

MARIĆ: Njeki nas su skandali našli.

VICULIN: Giuraddio, oni pasalijer od trimjed!

TRIPE: Koji?

VICULIN: Oni što nas maloprije psova.

TRIPE: Oni li beko od svoje žene?

MARIĆ: Nu, uzidi gori, er imamo s tobom vele govorit.

TRIPE: A ja da uzidem.


Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Марин Држић, умро 1567, пре 452 године.