Njeka vil izbrana, kojoj se može riet,
u srcu mom rana, svih vila ka je cviet,
čiem slastju od rieči nadhodi pčela med,
jedan put uprieči svrnu jo' se u ijed.
K mirisu slatkomu ružice rumene5
od raja u komu slasti su ljuvene,
ter koralj crljeni i ružu nje usti,
ka se vik rumeni čini krv da pusti
koliko da reče, ostavju svaku zled,
odi vri i teče veća slas, neg' je med.10
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga XI, Djela Miha Bunića Babulinova Maroja i oracia Mažibradića marina Burešića, str.105, Zagreb, 1880
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Maroje Mažibradić, umro 1591, pre 433 godine.