Šeću šeta lijepa Fatima
Po sokaku šeher Sarajevu,
Da kakva je, tri je jada bilo!
Na dan joj je po oke bjelila,
A trideset drama rumenila. 5
Sretoše je do tri momka mlada,
Od miline svak Fatu dariva:
Mujo momče laleli papuče,
Ibro momče od zlata jabuku,
Derviš momče turu imbrišima, 10
I turi joj od zlata prstenje.
Veli Mujo: „moja je đevojka,
„Dao sam joj laleli papuče.“
Ibro veli: „nije, nego moja,
„Dao sam joj od zlata jabuku.“ 15
Derviš veli: „nije, nego moja,
„Dao sam joj turu imbrišima,
„I dao joj zlaćena prstena.“
Alabanda, zavrže se kavga!
Te odoše na sud pred kadijom. 20
Kad dođoše na sud pred kadiju:
„Sudi pravo, tako bio zdravo!
„Sudi pravo, čija je đevojka.“
Kad kadija začu davudžije,
On ovaku riječ isturio: 25
„Papuče se miloj kumi daju,
„A jabuka u ljubavi dar je,
„Zlatan prsten rad' vjere đevojci.
„Čij je prsten, onoga đevojka.“
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 170-171.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 382-383.
