Herceg Vladislav/21

Izvor: Викизворник
Herceg Vladislav
Pisac: Jovan Subotić
DRUGI PRIZOR



DRUGI PRIZOR
Vojevoda Altoman i drugi knezovi ulaze poklanjaju se hercegu i staju na suprot prestola u polukrug.


HERCEG (tražeći očima):
A što nema kneza Voislava?
Zovite ga!
KNEZ SANKO (ode).
SVI (ćute).
VOISLAV (ušavši):
Zapovedaj, tu sam!
HERCEG:
Gde se štogod o državi radi,
Tu Voislav uvek biti mora.
Ja sam jošt mlad, tek počeh živiti,
Al’ kakvi se približuju dani,
Tako moram znati naslednika
Kao starac od stotinu leta.
Nije nuždno, da vam više kažem,
Svi već znate, šta i kako mislim.
VOJEVODA ALTOMAN:
Ako tako božja volja bude,
Voislav će Vladislav nam biti!
KNEZ VOISLAV (pristupi hercegu):
Gospodaru! Takvi razgovori —
HERCEG (uzevši ga za ruku):
Naše sablje na se udariše,
Ali srdca neće ni do veka.
Ne dajem ti, što si mi najbliži,
Već ti dajem, što si dara vredan.
(Svima.)
Sad slušajte, što ću vam kazati,
Poslaše nam Turci poslanika,
I sad sam ga primit’ odredio;
Zato sam vas amo potrudio,
Da čujete, šta nam sultan javlja.
(Knezu Sanku)
Idi kaži knezu Rastislavu
Da dovesti može poslanika.
(Popne se na prestol.)
Ti ćeš ovde stati, Voislave,
(Altomanu)
Ti do njega stari vojevodo,
Pa glasniku dobro motri lice.
Ti tu knjigu bolje znaš čitati
Neg časlovac Troički iguman.
Dobro tub’te, šta glasnik govori,
Posle ćemo o tome većati.



Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Subotić, umro 1886, pre 138 godina.