Tot ću vidjet, vajmeh meni,
Ljubovniče, tvê privrate 1325
I moj ne će duh stravjeni
Ganuti se tužna na te.
Ćaćko hudi, ćaćko kleti
Vrli od svake zvjeri u gori
Cavtislavu čini umrjeti, 1330
Umori ga, tužna, umori.
Tvê zvjerinstvo platu imat će
Sličnu tvojoj nemilosti:
Ah, nebesa, način nać je
Za osvetit mê žalosti. 1335
Grabi ko hoć mê pokoje,
Na poraze moje srni,
Pljeni hudi blago moje,
Na me suze ne protrni.
Protrnut ćeš, ganut ćeš se 1340
Sred divjačne tvê vrline
I u njome smestit ćeš se
Pazeć tvoje opačine.
Mom izbranu ljubovniku
Smrt nemilu hoć zadati, 1345
Ah, vidjet ćeš i mû sliku
Prid tvieh nogah mrtvu stati.
Ako moga ljubjenoga
Ne daš živa da sadružim
Ni sred lica anđoskoga 1350
Česti moje da uzdržim.
Sdruži će ga Filomena
Smrtim svojom znaj združiti,
Moga duha gola sjena
Za’edno š njim svud će biti. 1355
Tvoja stavna srma ljeta
Pamet kažu prem nezrelu
Mahnitati daju svjeta
U krvavom ovom djelu.
Zašto, vajmeh, ne promisliš 1360
Da nije časti se oskvrnila,
Pamet imaš, očim vidiš
Da ovo njesu sramna dila.
Bolje bi ti vele bilo
Da me njesi vik rodio, 1365
Ere ne bi tač nemilo
Tvê rođenje uvrjedio.
CAV[TISLAV]:
Ustavi se, dušo moja,
Raju izbrani, ustavi se,
Stavi srce sred pokoja, 1370
U žalosti razberi se.
Ako hoćeš tvê ljubavi
Tvomu vjernu posvetiti,
Za sad žalos hudu ustavi
Ima ćeš me kad cviliti. 1375
Čuj za sada milostiva
Prie mê smrti što ti rjet ću,
A to paka ljubežljiva
Nek spominješ mû nesreću.
A vas molim podniženo 1380
Ko’i život mi gospodite,
Vaše srce razjeđeno
Za čas jedan da ustavite.
BOJN[ITRES]:
Vrjeme malo da ćemo ti
Da izrečeš tužbe tvoje 1385
Nu žo nam je život što ti
Sahraniti nemoćno je.
VLAD[IMIR]:
Kunem ti se, Cavtislave,
Da te shranit mi žudimo,
Ali cjeća naše glave 1390
Trjebi ‘e ćaćku da ugodimo.
CAV[TISLAV]:
Ako raju duše moje
Za istino govori se
Da ima dospjet dnevi svoje
Tko na svjetu porodi se. 1395
Niti hajem nit se bolim
Što će dnevi mê svršiti,
Pokli z duhom samiem golim
Uz tebe ću sveđer biti.
Tako sada radi tebe 1400
Umriet mi ‘e, brače, sila,
Mrem radosno, er tko sebe
Obljubih te, dušo mila.
Ovo uzmnaža mê pokoje
Ko ljubovnik što umrit ću 1405
I ljuveno srce moje
Za izgled iniem ostavit ću.
Pokli vjeran sveđ sam bio
Po sred gorke mê ljubavi,
Nu nepoznan, er odkrio 1410
Njesam tebi kâ me strâvi.
Ja te dvorih nu zaludu,
Er mo’e dvorbe njesi znala,
Ni uzdahe kê u u trudu
Duša ti ‘e upravjala. 1415
Bojne igre za tebe sam,
Dušo izbrana, prikaživo,
Pute cvietjem posipo sam,
Tebe ugledat samu uživo.
I najposlie za ne stati 1420
Sred smrtnijeh nepokoja
Smrtne pute htje obrati
Zatravjena duša moja.
A sad, kad već u stavi
Ufah pokoj srca moga 1425
Cjeć velike mê ljubavi,
Jaoh, krivac sam mene istoga.
Da mi čes je mâ blažena
Prem ko srećnu ljubovniku
Gdje te vidim, o ljubjena, 1430
Plakat, cvilit mû smrt priku.
Iako je istinita
Tvoja ljubav i tvê suze
Ljubovnikom stanovita
Ter me sada ljubit uze. 1445
Kadar budeš ugledati
U gorkomu nepokoju
Već izdahnut mlados moju,
Bolno tjelo mrtvo stati.
Ljubežljiva tad uzmi ga 1450
Kako biljeg mê vjernosti
I na plamu sasuši ga
U ljuvenoj u žalosti.
Prah bjegući mrtva tjela,
Suh pepeo srca moga, 1455
Uzmi izbrana i primila,
Po sred stana stavi ovoga.
I od tvoga nek ljubjena
Po sred prsi veća je želja,
Neka ‘e stavna uspomena 1460
Vrhu njega toj udielja.
Suh pepeo, vjerni ostatki
Cavtislava odi stoje,
Kî potlači život slatki
Nad priljepe vile svoje. 1465
Nu ako ovo učiniti
Ni’e moći tvoj ljeposti
I braća će zabraniti
Tvoju želju svom jakosti.
Da mê tjelo uzrok ne bi 1470
Bio tvoga prikorenja
Protiv časti, protiv tebi
I pričistoga obljubjenja.
Uzmi, ah uzmi, raskini ga
Na sto pečic, na sto dila, 1475
I gdi hoćeš ti metni ga
Nek ga prođe zvjer nemila.
Samo slatka uspomena
Mîeh nesreća, mîeh žalosti,
Moga srca izranjena, 1480
Nek uzbude u tvoj svjesti.
Ako živa ne ljubi me
Vrjeme prošlo od života,
Mrtva neka prigrli me
Neizrečena tvâ ljepota. 1485
Ja kad živjet budem dospjet,
Kunem ti se bogovima
Da na drugi svjet ću odnjet
U načinim razlicima.
Uspomenu tvê ljeposti 1490
S neba zgori ugrabjene
Spominja ću u radosti
Ljubav drage Filomene.
Nje ću ljepos uzdizati
U sred pakla, il sred raja, 1495
Njê ljuvenos uživati
Svu raskošu moga vaja.
Promjenit se viku ne ću,
O ljubjeni moj pokoju,
Gola sjena oblieta ću 1500
Sveđ uz dragu mû gospoju
Ma će duša zatravjena
Sred tvieh oči živa sjati,
Tvoga iz lica božanstvena
Slasti izbrane ispijati. 1505
O životu moj ljubjeni
U prohodu drugijeh vika
Bit će pokoj vas moj meni
Božanstvena tvoja dika.
I za biljeg mê ljubavi 1510
Koju ti sam posvetio
I ljubovnik kako pravi
Tebi samoj odlučio.
Primi uzdarje tvieh milosti
Biljeg snižni mê vjernosti. 1515
(Dava joj prsten pak kleca)
A sad snižno, o gospoje,
Evo t’ padam na koljena
Ako od mene tvê rajsko je
Lice i ljepos uvrjeđena.
Na ti gvozdje sred desnice 1520
Mîem životom naplati se.
O izbrana ljubovnice,
Na moj krvi osveti se.
Sred čistoće gvozdja ovoga
Sja čistija tvoja slika, 1525
Najposliednja vaja moga
Čes i rados svakolika.
Njom me rani, njom, ah Bože,
Njom smionstvo mê zaplati,
Ako život viku može 1530
Hudu ikomu smrt zadati.
FIL[OMENA]:
Koju osvetu, gvozdje koje,
Kû krv slutiš, vajmeh meni!
A ko srca duše moje
Ti si pokoj vas žuđeni. 1535
Ah, ne budi da mû viku
Vjernos budem izdavati,
Mû ću ljubav priveliku
Mom ti smrtim ukazati.
Ako, vajmeh, ja živeći 1540
Ne imah te vjerenikom,
Gorko izdišuć, jadno mreći,
Uze ću te ljubovnikom.
Ah, ne poznah ljubav tvoju
Kû skroveno nosio mi si, 1545
A sad, slaki moj pokoju,
Kad je poznam, grabjen mi si.
Ugrabjena mâ mi ‘e dika
Privraćene česti moje,
Gubim, vajmeh, ljubovnika 1550
Sad kad poznam ljubav što je.
O prislatka mâ ljubavi,
Zašto na smrt tač dosrnu,
Zašto stupaj ne ustavi
Kad na udesni glas protrnu? 1555
Ah, spozno si, jur spozno si
Svu privratu, tvê gubjenje,
I očito vidio si
Ko će dospjet tvê ljubjenje.
Čeznem tužna, venem, blidim, 1560
Misleć što će, ah, jaoh, biti:
Eto, ah, Bože, već je vidim
Na što san će moj iziti.
Kamenito srce u meni
Rastvori se, raspukni se 1565
U tjek suza neviđeni,
Krvi moja, obrati se.
Plači sreću izgubjenu,
Plam izdane, vajmeh, česti,
Plači dušu izranjenu 1570
Izgubjene čestitosti.
Zašto slavic ne onjemije
Blizu moga ljubjenoga!
Zašto Arno ne proždrije
Knjigonošu prihudoga? 1575
Zašto lili nije moći
Moj desnici narav dala
Neg bi mogla sad pomoći
Kom sam život darovala?
Izgubjen si, ljubovniče, 1580
Nu sam s tobom izgubjena,
Er smrt život tvâ moj siče,
Mrtva ostaje Filomena.
Mreš, izdišeš ti veselo,
Er me vidiš blizu stati, 1585
Potamnjeno moje čelo
Lica suzam umivati.
Da nu tko će ostat viku,
Koji na smrt mû žalosnu
Ukazat će plačnu sliku 1590
Žalos ćućet tač bolesnu?
Žudiš da tvê mrtvo tjelo
Sažeć bude plam ognjeni
I da ja ga pak veselo
U ljuvenoj držim scjeni. 1595
Da nu tko će iskupiti
Pak zabave mê ljuvene,
Željno dvorit i cviliti
Ko ja tebe tko će mene?
Više suha ja pepela, 1600
Drage ostatke tvê ljubavi,
Izpisa ću tvoja djela
Kako umrje, kô se strâvi.
Da nu, tko će spovidjeti
Gdjeno tjelo mo’e uzbiva, 1605
Da kad budeš ti umrjeti
Ukopana ja sam živa?
Učinit ću svekoliko
Što mi prave tvê požude,
Nu mâ mlados u toliko 1610
Kako živjet da vik bude?
Po sred srca stravljenoga
Druga ljubav ne će stati,
Cavtislava ljubjenoga
Svud ću i sveđer uzdisati. 1615
Pače svud te sadružit ću
Kako prava ljubovnica,
Kad ti umreš ja umrjet ću
I radosna sasma lica.
Er nje pravo da već žive 1620
Tkomu život svoj umro e,
Tko svo’e česti ljubežljive
I svoj život izgubio je.
Ali eto mrkla sjena
Vid mi grabi, duh otimje: 1625
Zbogom, dušo mâ ljubjena,
Zbogom: sila umrjet mi ‘e.
(Ovdi se prinemaga)
