Sonet - XVIII
| Sonet - XVIII Pisac: Milutin Bojić |
Noćas smo čuli Pana kako rida,
Dršće u svome jadnome odelu,
Litiju leta isprativši celu,
Kô zadnji heroj vojske koja gine.
On gleda kako lišće kiša kida,
On zna da to je predgovor opelu:
I njemu sprema smrt odeću belu,
No neće moći nikad da je skine.
On hoće mladost i rumena krila
A mi smo brali cvetove aprila.
I on zadrhta zbunjen u tom času.
Kô borac htede dostojno da padne
i smrću pesmu o lepoti dadne:
Kameni Pan se u roj zvezda rasu.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milutin Bojić, umro 1917, pre 107 godina.
|