U zrcalo zirni i licu što gledaš
Reci sad je čas da drugo lice poda;
Ako iznova mu sad svježinu ne daš,
Varaš svijet, i nekoj majci kratiš ploda.
Gdje je neorano ljepotice krilo
Da prezire tvoga gospodarstva ralo?
Tko je tako lud da bi mu grobom bilo
Samoljublje, i potomstvu na put stalo?
Zrcalo si majci, i u tebi ona
Priziva svoj ljupki travanj dobi cvatne;
Ti ćeš tako vidjet kroz staračka okna,
Borama usprkos, ove ure zlatne.
Ali živiš li da spomena ti nije,
Umri sam, i tvoja slika s tobom mrije.
