Oh, da jesi svoj! Al ne ćeš dulje biti
Svoj, ljubavi, nego sam dok ovdje traješ;
Pripremaj se protiv svršetka što hiti
Da obličje slatko nekom drugom daješ.
Tako ta ljepota, uzeta u najam,
Ne bi našla konca; ti bi tada bio
Opet to što jesi, poslije svoga kraja,
Kad tvoj mili porod nosi lik ti mio.
Tko zapušta lijepu kuću da propane,
Kad je časno mogu držat marni ljudi
Spram olujnih vihora u zimske dane
I jalova gnjeva vječne smrtne studi?
Oh, tek rasipnici! Ljubljeni, ti znade
Oca svog, i sin tvoj neka ga imade.
