Smrt kneza Dobroslava/8
| ◄ ПОЈАВА VII | POJAVA I | ПОЈАВА II ► |
ČIN DRUGI
POJAVA I
Soba u zamku Radimirovom. Jutro je. RADIMIR sam.
Danas s' uprav' mjesec navršuje
Kako ga je pokrila za svagda
Crna zemlja.
Sinoć bujno kolo, svirka, pjesma,
Mlada uza nj sa svatima neva,
A već jutros ležaše u grobu!
O moj b'jedni sine, b'jaše dakle
Zapisano u sudbini tvojoj
Da grob hladni
Postelja ti ženidbena bude!
Vaj! još nikom' ne bi tako podan
Uz med otrov; još nikoga tako
Bog doveo nije cvjetnom stazom
Do najviše tačke uživanja,
Pa mu ondje život pretrgnuo. —
(Zagleda se u lik svoje žene, koji visi o zidu.)
Mila drugo, Katice moja,
Nevinosti i dobrote cv'jete,
Blaženi nam tecijahu dani;
Ali tečaj bi im odveć kratak;
Smrt za rana pokosi m' i tebe.
Sad Radimir sam je u svom zamku,
Sam je, star je, 6'jedan kao niko,
Bez utjehe između dva groba.
Da si barem ti ostala meni!...
Ne, ovako bolje; evo sada
Smrti tvojoj radujem se čisto;
Jer da s' i ti, kao ja, vidjela
Ono naše jedino dijete
Gdje onako b'jedno duh ispušta,
Bilo bi ti materinsko srce
Onog časa od žalosti puklo.
Bolje, bolje što umrije prije.
|