Smrt kneza Dobroslava/2

ČIN PRVI

POJAVA II

POJAVA II
BOGDAN i pređašnji, Ulazi otac DOJMO u seljačkoj kabanici.

BOGDAN:
Ej Obrade, jeste li svi došli?
OBRAD:
Svi do jednog koji bjesmo zvani,
A dođoše mnogi i nezvani.
BOGDAN:
Ne treba ih. Uklon'te se tamo
Dok ne stignu sudac i knezovi.
(Za sebe.)
Onaj starac što se prošećuje
I zamišljen u zemljicu gleda
Doista je čudnovato nalik
Na časmoga oca Dojma, koga
Moj knez voli k'o rođena brata.
A je l' nalik, ili je on glavom? —
Stani malo, od kuda si, starče?...
Ne priviđam, ti si, oče Dojmo.
DOJMO;
Lakše zbori. Kako m' odmah pozna?
BOGDAN:
Nama si se na trag povratio?
Oh s kakvim te zadovoljstvom gledam!
Kakvu s tobom Bog utjehu šilje
B'jednom' knezu! A kada si doš'o?
Zašto tako na tebi od'jelo?
DOJMO:
Čim u Rimu v'jest mi huda stiže,
Na put krenuh. Prispjevši u Trogir,
Čuh smrti tužnog Milijenka.
Kakve grozne povlače se sumnje,
I odluke još groznije čine,
Pa s' ovako navlaš preobukoh
Da istini lakše u trag uđem,
I moguća veća zla otklonim.
BOGDAN:
A zla većeg daje li se, oče?
U zemlji nam prvi momak pao;
Ako padne za njim i sto drugih,
Tu zla nema nikakva, već dobra;
Nek se svijet od nakaza čisti.
DOJMO:
Ljudi, vidim, rekoše mi pravo,
Vi svi ovdje osvete ste žedni;
A toj možda nema ni uzroka.
BOGDAN:
Bi l' mislio da slučajem prostim
Pogibe nam mladi knez?
DOJMO:
A zašto
Da ne mislim? Na svadbama našim
Mnogo tavih slučaja ja vidjeh.
BOGDAN:
Ali sada namjeri su crnoj
Uhvaćeni tragovi, moj oče.
Čim zet pade, sve tastove momke
Pogledavši, nađosmo u jednog
Malu pušku praznu, nu još vruću,
A drugu mu zrnom nabijenu.
Taj doista i biće ubica;
A da li je sam od svoje volje,
Il' naveden gospodarom svojim,
To ispitom doznaće se danas. —
Eto po me već dolazi momak.
DOJMO:
Još ne javljaj moj povratak nikom,
Gdje ću moći da te noćas nađem?
BOGDAN:
Ja ću skriven ovdje prenoćiti.
DOJMO:
Ovdje! svriven? Da li na zlo smjeraš?
BOGDAN:
Na to samo smjeram da o nečem
Uvjerim se svojim oč'ma.
DOJMO:
Tako?...
Onda i ja ostati ću s tobom.
BOGDAN:
Kad s' uhvati svuda pomrčina
Naći ćeš me u šumi za crkvom.
(Odlaze.)

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.