Smrt Uroša Petoga/7
| ◄ ПОЈАВА VI | POJAVA VII | ПОЈАВА VIII ► |
POJAVA VII
Vukašin pa Dijak.
VUKAŠIN:
Još i prije neg' se po svem carstvu
Glas raznese o tom raspu vojske
Druge dvije biće na nogama.
(Ulazi Dijak)
Moj Dijače, ču li za nezgodu?
DIJAK:
Sve mi kaza despotova pratnja.
VUKAŠIN:
Ja naumih da vlastelu kaznim
Koja zgaziv dužnost i poštenje
Knezu pr'jeđe, te bi svemu kriva;
Kazniti je, Dijače, naumih
Da svakomu strašan primjer bude.
DIJAK:
I pravedna i nužna je kazna.
VUKAŠIN:
Povelju ćeš odmah napisati
Da lišavam svakog izdajicu
Vlasteostva i imanja svega.
Uzimljem mu čeljad u taostvo,
I na glavu nevjerničku mećem
Krvni namet. Tu pečatom mojim
Utvrđenu povelju daj Drašku,
Sa nalogom da j' ivvrši strogo. —
Je l' Rimljanin jutros dolazio?
DIJAK:
U dvoru je, i za pristup moli.
VUKAŠIN:
Zna li štogod?
DIJAK:
Sve.
VUKAŠIN:
Nek uđe. — Eto
Mog čovjeka za tol' nježan posao;
Samo vješto dovit' mi ga treba
Za namjerom mojom. On je hitar,
Nu hitrinom i ja ne šalim se.
|