Smrt Uroša Petoga/39

ČIN PETI

POJAVA XII

POJAVA XII
Pređašnji. Ulaza Vukašin pa raspoređuje vojnike.

VUK, 3. VOJ:
Tu stoj čvrsto naspram onih vrata.
Vas dvojica sa te tamo strane,
A vi ovdje. Tako. Mač u ruke,
Pa ga krepko sjurite u grudi
Svakom onom koji bi s' iznutra
Na vratima ovim pojavio.
(Ide na vrata kroz koja je došao pa viče);
Gdje ste?... Amo. (Ulaze 4 građanina).
Da vam sablje vidim.
Dobre su vam, ak' i ruke budu.
PRVI GRAĐANIN:
To ćeš skoro znati. Kuda ćemo?
VUKAŠIN:
Tam' unutra. Dvojica su, znajte,
Al' ne vr'jede mnogo. Ne slušajte
Njinih r'ječi, pr'jetnja, molba, ništa,
No udrite bez milosti, sl'jepo.
Ako njima vi smrt ne zadate,
Vas smrt čeka ovdje. Sad uđite.
(Ulaze građani s golim sabljama; Vukašin govori
vojnicima).
Paz'te dobro. Ja ću ovdje stati.
(Staje s mačem u ruci uza zid pored vrata gdje je car)
Ha! tuku se strašno. Neko pade...
Već i drugi!.. Ne bojte se! paz'te.
(Vuleta viče iznutra)
VULETA:
Tri svalismo, ali ja pogiboh;
Bježi, care.
UROŠ (Iznutra):
Umri, razbojniče. —
U ruku sam ranjen!
(Uroš izlijeće na polje pa vidjev vojnike za
čas staje)
Još ih ima!
ČETVRTI VOJNIK:
Car je ovo!
PETI VOJNIK (Ostalima):
Stan'te
VUKAŠIN:
Udarite.
UROŠ:
Još i tebe, razbojniče, mogu.
(Siječe trećeg vojnika koji je na njega potrčao dok svi drugi stoje okamenjeni)
VUKAŠIN (Udara sa strane cara u rebra):
Drž' to.
UROŠ:
Oh, oh! smrt je ovo; smrt je...
Pa ti uprav'? kume, ti me ubi!
(previja se pa pada. Bježe svi vojnici)
VUKAŠIN:
Ja?.. Nu tako moralo je biti;
Moralo je.
(Viču napolju) Ura!
VUKAŠIN:
Car sam sala.
Car! a Uroš? preda mnom u krvi
Previja se! prizor j' ovaj grozan!
Bjež'mo. Kud ću?.. Vika sa svih strana.
Sav sam krvav; krv je ova svjedok...
DIJAK (ulazi):
Ostražnja su vrata prolomljena,
I carica u dvor već prodire.
Za mnom brže. (vuče ga)
VUKAŠIN:
Čekaj: sav sam krvav...
Il' ne vidiš?... krvav... Zar ovakav
Da pred sina sad izađem?
DIJAK:
Krvi
Ja na tebi ne vidim, no samo
Ona teče s tvoga mača. Eto,
Obrisan je... Uvuci ga opet
U korice. Tako. Hodi sada...
Ne, ne tuda; baš bi njoj na susret.
VUKAŠIN:
Sin gdje mi je?
DIJAK:
Na vratima glavnim;
Još se bori i čeka te.
(Napolju opet) Ura!
(Dijak odvuče kralja)
GLAS CARIČIN:
Oj Urošu, oj Urošu, gdje si?
BOJIN GLAS:
Sada, care, slobodno iziđi.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.