Smrt Uroša Petoga/36

ČIN PETI

POJAVA IX

POJAVA IX
— Dvornica. — Vukašin sjedi do prozora. —

VUKAŠIN:
I Vidoje odbježe od mene
U najgorem času!.. Zašto, zašto
Ti, Vidoje, kad vjerovah tebi,
Kad te gledah kao brata svoga?...
On predvidje Nemanjićev konac,
Pa uteče; ne htje sa mnom biti
Udionik u krvavom djelu.
Idi, kad je tako; svi idite;
Nek j' u buri sam ostavljen soko,
Ipak će joj znati da odoli.
Još vjerujem u zvijezdu svoju.
A nije li već kucnuo kobni
Čas poslednji da s nje skinem sjenku
Koja mi je zastire pred sv'jetom,
Tanku sjenku tog bezmoćnog cara?
Ne, jošt neću, još ću počekati.
Kao da se toga časa bojim;
Sav se stresem kada na nj pomislim!
Ah! do sada odvažno koračah
Mojim putem, ali sad došavši
Na užasnu ovu tačku, sumnjam,
Skoro natrag htio bih... Po Bogu,
To l' je moja tol' hvaljena krepost?
(Skače na noge)
Ne, uv'jek sam strašni kralj Vukašin,
A još malo pa car silni srpstva.
(Gleda kroz prozor)
Boj je žestok i ovdje i tamo;
Građani se kao zvjerad biju!
Oh, ja ću vas i krotiti od sad
Kao zvjerad šipkom usijanom.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.