Smrt Uroša Petoga/34
| ◄ ПОЈАВА VI | POJAVA VII | ПОЈАВА VIII ► |
POJAVA VII
Poljana. Četa građana oružanih.
PRVI GRAĐAN:
Da ste spravni; primiču se gradu.
Gdje j' oružje vama? il' mislite
Da su dvorski kopljanici klasje?
DRUGI GRAĐAN:
Mi do kosa drugo ne imamo;
Nu da vidiš kako žnju i ljude.
TREĆI GRAĐAN:
I sjekira svoj posao vrši;
Ja se zakleh da ću danas ovom
Provaliti jedva dvorska vrata.
PRVI GRAĐAN:
Vidjećemo.
ČETVRTI GRAĐAN:
Uzmi moj buzdovan
U zamjenu za sjekiru tvoju.
TREĆI GRAĐAN:
Dobro stoji i u mojoj ruci.
PETI GRAĐAN:
Ne čuste li? Vlatko je potkupljen,
(ulaz. hitno) I eno ga s četom zagrađana
I kraljevih konjika pred dvorom,
Gdje .se sprema da juriši na nas.
PRVI GRAĐAN:
U zagrađu naš'o je pristaša?
Čudno mi je.
ČETVRTI GRAĐAN:
Smrt tim izdajicam'.
TREĆI GRAĐAN:
S mjesta, braćo, da ih potučemo.
PRVI GRAĐAN:
Ne, čekajmo da Nikša i Bojo
S vojskom u grad stignu.
TREĆI GRAĐAN:
A mi Vlatku
I svojti mu zapalimo kuće.
ČETVRTI GRAĐAN:
Hajd'mo.
PRVI GRAĐAN:
Ni to, ni to; pored njinih
I naše bi izgorjele; stojte.
DRUGI GRAĐAN:
Pravo veli.
TREĆI GRAĐAN:
Šta bulazniš, bolan?
Pravo veli! Ja, sveca mi, mislim
Da potajno i on s njima drži.
PRVI GRAĐAN:
Jezik ti se osušio, s njima
Var ja držim?
TREĆI GRAĐAN:
Onda šta ih braniš?
PRVI GRAĐAN:
U vrapca je nešto više mozga
Neg' u tvojoj glavi; ko ne vidi
Da vas samo u namjeri dobroj
Od prerana napadanja držim?
ČETVRTI GRAĐAN:
Naš je čovjek; dobro nam je poznat.
DRUGI GRAĐAN:
Kad rekoše da upravlja nama,
Slušajmo ga. -- A gle kraljevića!
TREĆI GRAĐAN:
Šta! taj smije među nas da stupi
Sa dva druga samo?
|