Smrt Uroša Petoga/30
POJAVA III
Vukašin ulzi sa Dijakom, Vlatko stoji na vratima.
DIJAK:
Povelja je evo napisana,
I udaren zlatan na nju pečat.
VUKAŠIN:
Pristupi mi, građanine Vlatko,
I preda me klekni.
Što si u trag svoj zavjeri uš'o
I meni je noćas dostavio,
Ja kralj srpski za uslugu taku
Na plemstvo te dižem.
VLATKO:
Sjajna kruno!
VUKAŠIN:
A za drugu uslugu još veću
Kojom ćeš me danas zadužiti
Vranjanskim te imenujem knezom.
Evo na to povelje ti moje.
VLATKO:
Na koljenu primam je i ljubim,
I ostajem tvoj rob do vijeka.
VUKAŠIN:
Ustan', kneže, ne rob, no prijatelj,
Koji svojom vjernom uslužnošću
I dalje će, mnogo dalje poći.
VLATKO:
Tvog imena već velika slava
Još narasla, i sv'jet prekrilila!
DIJAK:
Pozdravljam te, kneže, i kraljevu
Čestitam ti milost.
VUKAŠIN:
Sad na pos'o.
Odmah skupi pouzdane ljude,
Prospi zlata među njih, i krepko
Nasrtaje buntovnog građanstva
Sve do mraka odbijaj od dvora.
Moj Kraljević sa dvorskom će stražom
Sve zasjesti ulice u gradu
Kojim vlada Pećki drum, da plemstvu
Zapriječi sastanak s građanstvom;
A Vidoje s četom konjaničkom,
Koju mi je despot ostavio,
Čuvati će unutrašnjost dvora.
Nama treba do večera samo
Održat' se, pa s vojskama tada
Koje će nam s dvije stranv stići
Bunu ćemo svladat' i kazniti. —
Idi sada. Čuj, pošlji mi odmah
One ljude. Gledaj koga biraš. —
Ti ih, đače, primi pa dovedi
Pravo k meni. (odlaze Vlatko i vel. Dijak)
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.
|