Smrt Uroša Petoga/25
POJAVA V
Draško s vojnicima dovodi Arsa. Pređašnji.
VUKAŠIN:
Draško, gdje je kraljević?
DRAŠKO:
U gradu,
Da konačno pučki nemir stiša. —
Vojvoda je, k'o što doznah, bio
U Prištini noćas, pa građane
Uzrujavši svakojakim v'jest'ma,
Spremao ih na ustanak opšti.
VUKAŠIN:
Jesi l' čuo?
ARSO:
On istinu kaže.
DEJAN:
I priznaje sa svim ravnodušno!
VUKAŠIN:
Što po nama ljubopitnim oč'ma
Tako gledaš? Ti, bjegunac najpr'je
Pa buntovnik, ni na čijem licu
Nećeš naći iilosrđu traga.
ARSO:
To, Mrnjavče, znadijah već napr'jed.
Kada stupih pod krov ovom dvoru
Obasutom srpskim prokletstvima
Ja u sebi rekoh:
Stupio sam u grobnicu svoju.
Milosrđa u Mrnjinog roda?
Ali da ga i slučajno ima,
Koji bi se vrijedan vlastelin
Ponizio da ga od vas primi)?
Taki samo. (Pokazujv na Dejana).
UGLjEŠA:
Pazi šta govoriš.
ARSO:
Kao što se vas ne bojah nikad,
Ne bojim se ni sad kazne vaše.
A što gledam po vama, to samo
Tražim onog trećeg i najhuđeg,
Pa da barem sve me ovdje čuje
Sakupljeno sotonsko vam trojstvo.
VUKAŠIN:
Tomu trećem već zboriti nećeš;
Jer kad Gojko dođe da zaduši
Tu nakazu od tisuće grla
Koja za te rikaše uzalud,
Ja već biću tebi u grkljanu
Konopčićem riječ presjekao.
ARSO:
To ne žalii, pošto znam izvjesno
Da će skoro i vaša vam biti
U poganoj krvi ugušena.
Žalim samo što gledati neću
Kak' u blato srubljene vam glave
Otiskuje vlasteoska noga.
UGLjEŠA:
On ujeda k'o bijesna psina.
VUKAŠIN:
Kraj brbljanju. Odgovori pravo
Na pitinja moja svakolika,
Il' inače prije neg' te smaknu
Jezik ću ti iščupat' iz grla.
U čijem si domu prenoćio?
ARSO:
Pitanje je u istinu mudro!
Zar ja dođoh da pod čijim krovom
Noć provedem u spavanju tihu?
VUKAŠIN:
S kime si se onda sast'o? kaži;
S kime stojiš u zločinoj svezi?
ARSO:
S kime? i ti pitaš? Sa svim ljud'ma
Koliko god Priština ih ima
Među svojim zidovima; svi su
Protiv tebe i braće ti klete.
VUKAŠIN:
A s caricom šta si ugodio?
ARSO:
Ja s caricom?
VUKAŠIN:
Kaži.
ARSO:
Podli soju,
Zar ja imam sa ženama posla?
UGLjEŠA:
Vukašine, sotoni ga pošlji,
Da mu više gadni glas ne slušam.
VUKAŠIN:
Šta ugodi s caricom, ja pitam,
Il' sa carem?... lukava zv'jeri,
Ili misliš da vam ne pohvatah
Sve tragove tajne?
ARSO:
Sotona si,
I u crnu proničem ti pamet:
Za to tako pitanje mi stavljaš
Što Jelenu i cara joj sina
U zlo neko smjeraš da uvališ,
I ako se sam u zlu već daviš.
(Dejanu)
Dobri brate, ujače još bolji,
Po što proda ovim krvopijam'
Tvoje sestre i sestrića glavu?
DEJAN:
O nakazo kužna! (hvata se za sablju)
VUKAŠIN:
Ne, Dejane;
O strvinu desnice ne kaljaj.
UGLjEŠA:
Diži mi ga ispred oči, velim,
Diži g' odmah, jer evo j' i moju
Već strpljivost do dna iscrpao.
VUKAŠIN:
Odvuci ga, Draško, pa izruči
Bez odgodbe crnom stratiocu,
Da najprije iskopa mu oči,
Pa iščupa otrovni mu jezik,
Pa na stidna vješala ga digne,
Neka vide svi ti Prištinjani
Kako krasno umije Vukašin
Da počasti njine noćne goste.
ARSO:
Te nauče skoro povratiti
Sličnu počast divljoj kopiladi
Što j' izbljuva Mrnjava na svijet.
VUKAŠIN:
Idi, Marko, na mjesto izvedi
Dosta jaku oružanu četu,
Da zauzdaš, ak' ustreba, narod.
(Odlazi Draško s Arsom; za njima Kraljvvić.)
DEJAN:
Čuste li ga?!
UGLjEŠA:
Nije li do grla
Taj natušten jedom ljutih zmija?
VUKAŠIN:
Nek mu na nos taj jed istjeruju;
A mi hajd^mo da poslove preče
Uredimo u punoj tišin. (odlaze).
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.
|