Sedamdeset anegdota/3

Izvor: Викизворник
Sedamdeset Anegdota  (1911) 
Pisac: Andra Gavrilović
Lukijan Mušicki
Gavrilović, Andra (1911). Sedamdeset Anegdota iz života srpskih književnika. Beograd: Izdanje knjižare S. B. Cvijanovića


LUKIJAN MUŠICKI[uredi]

1.[uredi]

Videći da je zbog neumešnog rukovanja radovima u manastiru Šišatovcu došao u najveće materijalne neprilike, arhimandrit Lukijan Mušicki obrati se mnogim poznanicima i prijateljima molbama da mu novčano pomognu. Tako se obrati i Knezu Milošu, koji mu odmah posla svoj priličan prilog. Mušicki sve to primi zahvalno, pa onda osu pismima moliti Kneza još za veće sume, ne propuštajući dati Knezu savete kako treba gazdovati državom pa da se ima dovoljno novaca. Saznavši za take poruke Lukijanove, Knez Miloš reče:

— E, mnogo mu hvala za to, ali ko

mu može verovati kad priča o gazdovanju u državi on koji se jada što nije umeo

gazdovati u jednom manastiru!

2.[uredi]

Baveći se 1828, tada već kao episkop, u Beču, Lukijan češće pohađaše slikarske strana 13 galerije, više puta praćen mladim, učenikom slikarstva Kostom Pantelićem iz Rume.

Kad je jednom ulazio tamo, Lukijan zastade pri samom ulazu pa se, zamišljen, prekrsti. Pantelić, videći to, i sam se, ne znajući za što se to čini, prekrsti, a Lukijan mu reče:

— Tako i treba, jer je i ovo hram!