Sedamdeset anegdota/15

Izvor: Викизворник
Sedamdeset Anegdota  (1911) 
Pisac: Andra Gavrilović
Đuro Daničić
Gavrilović, Andra (1911). Sedamdeset Anegdota iz života srpskih književnika. Beograd: Izdanje knjižare S. B. Cvijanovića


ĐURO DANIČIĆ[uredi]

1.[uredi]

Polazeći iz Beograda u Zagreb za sekretara Jugoslovenske Akademije, Daničić je rasprodao mnoge svoje stvari koje nije morao sobom nositi. Po nastojavanju njegove majke kupio je Daničićev pisaći sto tada njegov učenik i mlađi prijatelj Stojan Novaković. Uspevši u toj svojoj želji, majka Daničićeva reče kupcu:

— Osobito se radujem što ste to kupili

Vi. Nama je za prodaju bilo, ali nikako nismo voleli da ode u ruke g. Milićeviću.

Đuri bi tobaš teško bilo…

Daničić je tek pred smrt postao s Milićevićem intimni prijatelj.

2.[uredi]

Posle podužega predavanja iz oblasti Slovenske Filologije u Velikoj Školi Daničić pozva jednoga svoga slušaoca da kaže šta je i kako je shvatio. Slušalac poče ali — ne ispuni očekivanja, pa poražen ode u klupu.

strana 51 Posle nekoliko trenutaka mučnoga ćutanja Daničić priđe mladom kandidatu, stavi svoju ruku na njegovo rame pa mu blago reče:

— Ne očajavajte, lijepa je ovo nauka,

pa će i Vama omiliti kao i drugima

što je milom postala…