Svi srpski vladari (S. Stanojević) 14

Izvor: Викизворник

Svi srpski vladari
Pisac: Stanoje Stanojević


UROŠ I
(1242. — 1276.)

Kralj Uroš je jedan od najznatnijih naših vladalaca. Sin Ane, unuke velikog mletačkog dužda Dandola, Uroš je od svoje matere i svoga deda Nemanje nasledio mnogo osobina, koje su ga izdizale iznad njegova dva starija brata. Mada je bio veoma mlad kada je oteo presto svome bratu Vladislavu (bilo mu je tek 25 godina), mada nije imao u tazbini oslonca kao njegova braća, kad su stupila na presto, Uroš je odmah energično uzeo vlast u svoje ruke, i od prvoga dana njegove vlade osećalo se da na prestolu sedi čovek, koji zna šta hoće.

Pri Uroševom dolasku na presto zemlja je bila opljačkana od Tatara i razrivena unutrašnjim borbama. Ali Uroš je uspeo za kratko vreme da reši sva važnija pitanja u državi i u njenoj spoljnoj politici.

Prilike u Evropi i na Balkanu bile su za njegove vlade u glavnom stalno dosta povoljne za Srbiju, i on ih je vrlo vešto upotrebio u korist svoje države. Za njegove vlade Srbija se znatno osnažila i napredovala je u svakom pogledu.

Uroš je tačno odredio pravac Srbijinih političkih pretenzija prodiranjem na jug u Makedoniju i borbom sa Ugarskom u Podunavlju. Pod Urošem je politički i vojnički spremljeno zemljište za politiku u velikom stilu i za definitivno utvrđenje Srbije i srpskoga naroda u vardarskoj dolini i u srednjem Podunavlju. Sem toga, Uroš je tačno odredio i pravac srpske trgovinske politike, jer je u nekoliko mahova u borbi protiv Dubrovnika hteo da ukloni posredništvo i eksploataciju Dubrovčana u svojoj državi.

Ali, u unutrašnjoj politici Urošev osobit značaj u tome je što je on najjače istakao državni princip iznad svega, i podredio u svojoj državi crkvu, i pravoslavnu i katoličku, državnim interesima. Od ne manjeg je značaja je bilo i definitivno rešenje sukoba između barske i dubrovačke arhiepiskopije o vlast u Srbiji, koji je rešen u korist Bara najviše zaslugom Uroševom.

Uroš je, sem toga, prvi počeo eksploatisati rudnike, koji su posle postali jedan od glavnih izvora materijalnog blagostanja i snage srpske države u srednjem veku. Kao prva posledica otvaranja rudnika javlja se i kovanje srpskog novca, koji je Uroš prvi počeo kovati, i to po mletačkom uzoru.

Naposletku, Uroš je štitio i pomagao književnost i književnike; on je n. p. dao podstrek da se izradi nova, opširnija i kitnjastija biografija njegovog deda Nemanje, koga je on sebi uopšte bio postavio za uzor.

Ženjen Jelenom, odivom iz francuske kraljevske porodice, Uroš je živeo skromnim patrijarhalnim životom, sretan i zadovoljan u krugu svoje porodice, i on je, na suprot sjaju vizantiskog dvora, sa ponosom isticao vizantiskim poslanicima skromnost, koja je vladala na njegovom dvoru, gde su svi morali raditi.

U spoljnoj politici Uroš je vešto upotrebljavao u svoju korist borbu epirskog despota i nikejskog carstva, dve grčke države, od kojih je svaka htela da nasledi vizantisku imperiju i da uzme od Latina Carigrad. Ali, kada je latinsko carstvo palo, i kada je nikejski car Mihailo Paleolog zauzeo Carigrad, Uroš je počeo praviti kombinacije sa rođakom svoje žene, Karlom Anžujskim, koji je hteo da ponovo osvoji Carigrad, da u savezu sa njim uzme što više zemalja od Vizantije. Preko Karla, koji je bio u porodičnim vezama i sa ugarskim kraljevima, Uroš se pri kraju svoje vlade približio i Ugarskoj, sa kojom je dugo bio u rđavim odnosima, i oženio je svog najstarijeg sina, prestolonaslednika Dragutina, Katarinom, ćerkom ugarskoga kralja Stevana V.

Podstrekavan iz tazbine, i pomoću vojske, koju je dobio iz Ugarske , Dragutin je, nezadovoljan što ne dobiva više učešća u vladi, digao ustanak, potukao vojsku svoga oca i uzeo mu vlast i presto. Uroš se posle toga povukao, sa onima koji su mu ostali verni, u Hum, i tu je, razočaran, nezadovoljan i ljut, uskoro umro.