Svetislav i Mileva/28
5.
DANICA, PREĐAŠNjA
DANICA: O Milevo, o Milevo!
MILEVA: Ti vesnico bede i nesreće, prestani skorbne donositi glase. Ta od smrti ništa mi se gore dogoditi ne može.
DANICA: O, kakva vest, kakva vest! Carica Milica ovamo dolazi.
MILEVA: Bože! U ovaj čas! Idi, ne daj — ne daj da ovamo dođe!
DANICA: Tvoja mati!?
MILEVA: Zabrani, predupredi, gledaj da ovamo ne pristupi.
DANICA: Milevo, Milevo, ti si u izumljenju! Mati tvoja dolazi!
MILEVA: Ona da očima gleda kako njenu kćer na gubilište vode; kako joj plamen lice ruši, lice njene mezimice, koju je onako nežno, onako silno ljubila! Ne! Majka će se raspasti od tuge. Moju muku da ne gleda očima! Idi, zovi mi Osmana.
DANICA: Za Boga, Milevo!
MILEVA: Idi, ne oklevaj! Časovi lete. Odavno sam majci mojoj mrtva: našto da me nanovo sahranjuje?
DANICA: Bože, o Bože!
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Sterija Popović, umro 1856, pre 168 godina.
|