Samoća

Samoća Pisac: Milutin Bojić

* * *

             Samoća

Noćas se beli veo s gora smače,
I tihih tuja sumor jecaj prosu,
I muklo polje vranama se osu:
     Noćas sam čuo kako Sreća plače.

Velikih žudnja žeđ me nova tače:
Čežnjive, sunce smaknuti su htele.
Ognjem lepote nenadno su svele.
     Noćas sam čuo kako Sreća plače.

Slomljene barke sve jače i jače
Huk razvejava i nada se drobi:
Nesita želja sama sebi kobi.
     Noćas sam čuo kako Sreća plače.

(1914)

---

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milutin Bojić, umro 1917, pre 107 godina.