Psalmi Davidovi poput srbskijeh narodnijeh pjesamâ 8

Izvor: Викизворник



PSALMI DAVIDOVI POPUT SRBSKIJEH NARODNIJEH PJESAMÂ
Pisac: Ognjeslav Utješenović-Ostrožinski


KATIZMA 8

PSALAM 55[uredi]

Mirna hrabrost bjeguna.

Načelniku pjevačkom na ruke.
„O dalekoj golubici n'jemoj.“
A presveti Davidov je zapis,
Kad ga jadna Filistimci zlobni
Uhvatiše u kletome Getu.

Smiluj mi se Bože milostivi!
Čovjek hoće da me utamani,
Zlotvori me pritjesnjuju ljuti.
3. Da me smaknu vàs dan u me gvire,
Mnogi na me napada oholo.
4. Kad se bojim u Tebe se uzdam.
5. Sve se Bogom rad' rječi Mu hvalim,
Nit se bojim, već se uzdam u Njeg,
Pa šta će mi da učini tjelo?
6. Svakog danka izvrću mi rječi,
Što god misle a sve o zlu mome.
7. Skupe ti se, uhode namjeste,
Sve ti paze za petama mojim;
Ele hrđe moju dušu traže.
8. Pa takovi da izmaknu zalci? —
U Svom gnjevu Bože ih obori!
9. Ta u Tebe već su izbrojeni
Grdni jadi potucanja moga,
Suze moje u knjizi su Tvojoj,
Čuvaju se kod Tebe u sudu.
10. Nepr'jatelji ustupaju moji
Kada Tebe Gospode, prizivljem;
Po tom znadem da je Gospod sa mnom.
11. Sve se Bogom rad' r'ječi Mu hvalim;
Gospodom se za riječ Mu hvalim;
12. Nit se bojim, već se uzdam u Njeg,
Pa šta će mi čovjek da učini?
13. Tebi sam se Bože, zavjetovâ,
Žrtvu hvale Tebi ću prin'jeti.
14. Jer od smrti izbavî mi dušu,
Noge moje od supoticanja,
Da pred Bogom hodim među živim.

PSALAM 56[uredi]

Kad se ide počivati u divljači (među neprijateljima).

„Ne pogubi“. Glavaru pjevačkom.
Zapisi su ovo Davidovi,
Kad uteče od zlobna Saula
U pećinu gorsku kamenitu.

Smiluj mi se Bože, smiluj mi se!
U Te moja sakriva se duša,
Te se sklanjam pod sjen Tvojih krilâ,
Dok ne minu te nevolje dani.
3. Višnjeg Boga Gospoda prizivam,
Boga, starog dobrotvora moga,
4. Da pošalje s neba te me čuva,
Da zasrami napadača moga,
Bog će poslat istinu i milost.
5. Duša mi je među lavovima,
Među onim što plamenom dišu.
Ljudski zubi koplja su i str'jele,
Njihov jezik britkom maču nalik.
6. Uzvisi se Bože, nad nebesa,
Po svoj zemlji da je slava Tvoja!
7. Zamku meću nogama mojima,
I sve stežu zlobom moju dušu,
Preda mnome izkopaše jamu,
Ali sami popadaše u nju.
8. Srce mi se utješilo moje,
Utješilo Bože, srce moje!
Pjevati ću Tebe i proslavljat.
9. Diko moja, daj mi se probudi,
Arfo moja, gusle javorove!
Probudit ću zoru na uranku.
10. Po narodma hvalit ću Gospoda,
Pjevat ću Ti po svim plemenima.
11. Prevelika svrh neba Ti milost,
A istina Tvoja do oblâkâ.
12. Uzvisi se Bože, nad nebesa,
Po svoj zemlji da je slava Tvoja!

PSALAM 57[uredi]

Osvetni klik proti izopačiteljem prava.

„Ne Pogubi“. Pjevačkom glavaru.
Zapisi su ovo Davidovi.

Govorite l' istinu, o silni,
Pravedno li sudite zaista,
Vi, koji ste sinovi čovječji?
3. Da, u srcu sve snujete pakost,
A po vašoj zemaljskoj oblasti
Dijelite zulum vaših rukû.
4. Od postanka zabrazdiše jako
S pravog puta već bezakonici,
Od utrobe tumaraju, lažu.
5. Prepuni su zmijećega jeda,
Javi kao ta zmija šarena
Koja uho zatiskuje svoje;
6. Koja glasa ne čuje bajaču,
Il vračaru vračanja vještaku.
7. Bože, zube polom' im u ust'ma.
Porazbijaj lavov'ma čeljusti,
8. Neka im se proliju kâ voda;
Kada meću svoje ljute str'jele,
Nek im budu kâ da se posvrnu.
9. Spužu nalik koji se razčinja
Nek skapaju i neka izčile.
Kao mrtvo nedonošče d'jete
Nek ne vide sunca ni mjeseca.
10. Prije nego što kotlovi vaši
Još osjete plamena toplotu
Sakresana, naložena trnja,
Nek raznese vihar plahoviti
Sve sirovo i sve nagorelo!
11. Pravednik se hoće da raduje
Kada vidi osvetu nad njima,
Prat će noge krvlju neznabožnom.
12. Reći hoće razboriti ljudi:
„Zbilja ima ploda pravedniku,
Bog zaista, gle, na zemlji sudi.“

PSALAM 58[uredi]

Molitva bezgrešnoga kojega vijaju.

„Ne pogubi.“ Pjevačkom glavaru.
Zapisi su ovo Davidovi,
Kada posla Saul da mu kuću
Uzčuvaju i da ga pogube.

O izbav' me od neprijateljâ
Jaki Bože, te me pozakloni
Od onijeh što ustaju na me!
3. Izbavi me od mojih zlotvorâ.
Sačuvaj me krvopijâ ljutih.
4. Duši mojoj zlobu namišljaju,
Na mene se sakupljaju zalci
Bez krivice i bez gr'jeha moga.
5. Bez krivice moje već se stječu
I eno ih gdje se oružaju.
Ustaj za me Gospode, i gledaj!
6. Ti Gospode Bože nad vojskama,
Probudi se Bože Izrajiljev!
Daj obiđi neznabožce redom,
Lukavoga nemoj da poštediš.
7. Kad se vrate noću sve ulaju
Poput pasâ režeći po gradu.
8. Eno kako jezikom me ruže,
Britki mač je u njihovim ustma.
Ele vele: „Ta ko će to čuti?“
9. Ali ćeš se smijat im Gospode,
Neznabožce zasramiti kruto.
10. Silo moja! sve na Tebe čekam
Ele Gospod moj je tvrdi grade.
11. Bog će svojom milosću me sresti,
Uhode će moje da ponizi.
12. Ta Gospode nemoj ih potući,
Da ih narod moj ne zaboravi.
Silom Svojom obor' ih, razaspi,
O Gospode naš braniču silni!
13. Za grijehe ustâ njihovijeh
Za riječi jezika njihova;
Nek se za laž hvataju i kletvu,
Oholice, koju govoriše.
14. Razaspi ih u Svojemu gnjevu,
Da, razaspi da im nije traga;
Nek poznadu da Bog sami vlada
Nad Jakovom do krajevâ zemlje.
15. Kad se vrate noću sve ulaju
Te ih stoji lavež, oko grada.
16. Tad tražeći hrane tumaraju,
I provode mrke noći gladni.
17. A ja hoću silu da Ti pjevam,
Jutrom Tvoju milost oglasivam.
Ele Ti si moje utočište
I obrana u nevolji ljutoj.
18. Silo moja! Tebi ću da pjevam,
E je Gospod grad moj, Bog milosti.

PSALAM 59[uredi]

Pjesma po izgubljenoj bitki.

Poglavici veselih pjevačâ,
A uz spravu Šušan Edut zvanu.
Za učenje. Davidov je zapis:
Kad vojeva svoje rate ljute
Sa Sirijom od Mesopotamske,
I Sirijom Covanskom nazvanom.
I kad Joav na sred polja slana
Na uzmaku pobi i potuče
Dvanajst tisuć' ljuta Idumejca.

Bože, Ti se ljuto srdiš na nas;
Nas razasu u Svojemu gnjevu.
Daj Gospode, opet nas povrati!
4. Ti potrese zemlju i razvali;
Stegni sada prosjeline njene,
Jer se njiha hoće da propane.
5. Svom narodu dade da poznade
U zle dane svu nevolju ljutu.
Gorka si nas napojio vinca
Od koga se zanesosmo tužni.
6. Ma Ti dade znamenje spasenja
Svim onima koji Te se boje,
Da se dignu rad' istine Tvoje.
7. Da se mili izbavljaju Tvoji,
Desnicom im pomozi, usliši!
8. Reče Gospod u svetinji Svojoj
Neka mi se srce razveseli,
Nek razdjelim Sihem na komade
I dolinu Sokov da razmjerim. —
9. Moj je Galâd, i moj Manasija,
Jevrem krepost nek je moje glave,
Juda žezlo carske moje slave,
10. Moav čaša umivanja moga,
Na Edoma bacit ću obuću,
A pjevaj mi zemljo Filistimska!
11. Tko li će me odvesti do grada,
Odpratiti do krasna Edoma?
12. Zar da sam Ti moj Gospode, ne ćeš?
Jesi li nas odbacio tužne
Te ne ideš Bože, s našom vojskom?
13. Daj nam pomoć u tjeskobi našoj,
A zaludu obrana čovječja.
14. Sa Gospodom veoma smo jaki;
Pogazit će nepr'jatelje naše.

PSALAM 60[uredi]

Molitva sbačena cara na svom povratištu.

Poglavici pjevačkom. Uz žice.
Sljedi pjesma Davidova sveta.

Čuj Gospode, moje klikovanje,
I poslušaj smjernu moju môbu!
3. S kraja zemlje Bože, k Tebi kličem
Kada klonu jadno srce moje.
Izvedi me na goru visoku
Gdje mi nije moći se popeti.
4. Jere si Ti utočište moje,
Tvrda kula prot' neprijateljâ.
5. U Tvom stanu da živim do vjeka,
Da počivam pod krovom Ti krilâ. —
6. E Ti Bože, zavjete mi čuješ,
I daješ mi onih dostojanje
Što Ti ime počituju sveto.
7. Dodaj dane k carevijem dnevma,
I godine njegove produlji
Od koljena pa sve na koljeno.
8. Nek pred Bogom caruje do vjeka,
Nek ga štiti istina i milost.
9. Pjevati ću imenu Tvojemu
Svakog dana izpunjujuć zavjet.

PSALAM 61[uredi]

Predaja u Boga kad navali neprijatelj.

Idutumskih pjevačâ glavaru.
Sljedi pjesma Davidova sveta.

Ta u Boga mir je mojoj duši,
I od Njeg' mi dolazi spasenje.
3. Ta on mi je grad moj i spasenje,
On je moje utočište jako,
Ni za malo posrnuti ne ću.
4. Dokle l' ćete napadati zlobno
Na čovjeka, da ga oborite
Poput zida koji se sliježe,
Kâ ogradu izprovaljivanu?
5. Naumiše da ga svrgnu s visa,
Lažne pletke omilješe njima;
Na ustima sladki blagoslovi
A u srcu pakostna im kletva.
6. Da, u Bogu smiri mi se dušo,
Jer u Njemu sva je moja nada.
7. On je grad moj, utočište moje
I spasenje; posrnuti ne ću.
8. Bog je moja slava i spasenje,
Tvrdi grade od obrane moje,
U Gospodu utočište moje.
9. Oj narode, u Njega se uzdaj
Sad i svagda i u svako doba!
Izlivajte pred Njim srce svoje,
Bog je naše utočište jako.
10. Čovječanski sinovi su pàra,
Same laži gospodski sinovi,
Da se metnu na lahka mjerila,
Kao pàré nestalo b' ih svijeh.
11. Ne idite sve za otimanjem,
Ne dič'te se grabežom krvavim,
Ne ginite va v'jek za bogatstvom.
12. Reče Gospod, to i sám uslišah,
Da je krepost u samoga Boga,
13. A u Tebe o Gospode, milost;
E Ti daješ kako ko zasluži.

PSALAM 62[uredi]

Jutrenja pjesma proganjanoga u pustinji.

Sljedi pjesma Davidova sveta.
Kad bijaše u pustinji Judskoj.

Bože mili, Ti si Gospod Bog moj!
K Tebi ranim rano na uranku,
Tebe mi je duša moja žedna.
I za Tobom čezne moje t'jelo
U zemljici bezvodnoj i žednoj.
3. Tako sam Te u svetinji gledâ
Da Ti vidim silnu slavu Tvoju.
4. Od života bolja Ti dobrota,
Usta moja neka Tebe hvale.
5. Za života blagosivljat ću Te,
U ime Ti podizati ruke.
6. Kao salom ili uljem mastnim
Duša bi se nasitila moja,
I radostno hvalila Te usta.
7. Na postelji kada Te se sjećam,
Svakog časa o Tebi razmišljam.
8. Ele si mi pomoć i spasenje,
Veselim se u sjeni Ti krilâ.
9. Duša moja uza Te prijanja
Desnica me Tvoja podržava.
10. Pogibiju ko mi duši traži
Taj će skoro pod zemlju otići;
11. Sa britkoga poginuti mača,
Dopasti će lukavom šakalu.
12. Bogu će se care veseliti,
Hvalit će se što se kunu Njime,
Kad se lažna pozatisnu usta.

PSALAM 63[uredi]

Klik za Božijom obranom proti lukavstvu.

Sljedi pjesma Davidova sveta
A na ruke pjevačkom glavaru.

Čuj mi Bože, glas u jadu mome!
Od prestrašna nepr'jatelja moga
Daj sačuvaj mog života dane.
3. Sakri mene Bože, i zakloni
Od urote bezdušnih zalacâ
I od buke bjesnijeh zloradâ.
4. Poput mača što jezike oštre,
Str'jele među besjedama gorkim
5. Da pogube tajom pravednika.
Iz nenada udaraju na njeg,
Ne imadu u srcu bojazni.
6. K zloj namjeri utvrđuju sebe,
Dogovorno kriju svoje zamke
Govoreći: „Ko će ih vidjeti?“
7. Izmišljaju razlika zločinstva,
Hitro snuju osnovu kovarnu,
A čovječje srce je duboko.
8. Ali će ih udariti str'jela,
Ljute rane zadat će im Gospod.
9. Oborit će jezikom svojijem
Jedan drugog, čemu se ne nada;
Ko ih vidi zadrhtat će kruto.
10. Svi će ti se uzbojati ljudi,
Te će čudo kazivati Bož'je;
Djelo će Mu pripoznati divno.
11. Pravedniku biti će veselja
O Gospodu, uzdat će se u Njeg,
Hvalit će se srcem pravednici.