Psalmi Davidovi poput srbskijeh narodnijeh pjesamâ 6



←Katizma 5

PSALMI DAVIDOVI POPUT SRBSKIJEH NARODNIJEH PJESAMÂ Pisac: Ognjeslav Utješenović-Ostrožinski

Katizma 7→

KATIZMA 6

PSALAM 37

Molitva radi obraćenja zasluženoga gnjeva u ljubav izbavljenja.

Sljedi pjesma Davidova sveta
Za spomenu. Subotom pjevana.

Ne karaj me Gospode, u gnjevu;
Ne nakazuj u ljutosti Svojoj!
3. Jer me Tvoje ustrjeliše strjele,
Ruka Tvoja teško pade na me.
4. Na tjelu mi zdrava mjesta nije
Od udarca strašna gnjeva Tvoga;
Od grijeha sve mi kosti bolne.
5. Vrh mi glave bezakonje dođe,
Otešča mi kao breme teško.
6. Sa bezumlja već zaudaraju
I gnoje se grdne rane moje.
7. Ta zgrčih se i pogurih jako,
Vàs dan idem sjetan, neveseo.
8. El utroba ognja mi je puna,
Na tjelu mi zdrava mjesta nije,
9. Iznemogoh i loman sam teško,
Od trzanja srca svoga ričem.
10. Pred tobom su želje mi, Gospode;
Uzdisanje nije mi sakrito.
11. Srce moje puca od gruvanja,
Ostavi me snaga, vid očiju,
Ta ni njega evo veće nije.
12. Gledajući grdne muke moje
Prijatelji, drugovi, rođaci
Odstupiše, te daleko stoje.
13. Koji traže moju jadnu dušu,
Zameću mi zamku svojih mrežâ.
Zloradi mi zbore o bijedi,
Neprestance snuju o lukavstvu.
14. A ja nalik gluhome ne čujem,
Te kâ nijem ne otvaram ustâ.
15. Ja sam nalik tome što ne čuje,
Kom' u ustma pogovora nema.
16. E na Tebe moj Gospode čekam,
Ti za mene Bože, odgovaraj.
17. Rekoh: da se zlotvori ne svete
I nada mnom da se ne razmeću,
Kada noga spotakne se moja.
18. Ta gotov sam svaki čas da padnem,
I sa mnom je svagda moja tuga.
19. Ele krivdu moram da priznajem,
Strah me hvata rad svojega gr'jeha.
20. Ele svi su zlotvori mi živi,
Mnogo ih je što me nenavide.
21. Koji zlo mi vraćaju za dobro,
S tog mi zlobe, jer za dobrim idem.
22. Ti Gospode, mene ne ostavljaj,
Od mene se udaljiti nemoj.
23. Ti pohitaj, u pomoć mi dojdi,
Oj Gospode, i moj spasitelju!

PSALAM 38

Molitva teško izkušanoga u očigled sreće neznabožca.

Sljedi pjesma Davidova sveta,
Idutumu, pjevačkom glavaru.

„Čuvat ću se“ — rekoh — „na svom putu
Da ne zgrješim jezikom svojijem;
Zauzdat ću uzdom svoja usta,
Dok pred sobom gledam sve zlikovce.“
3. Zanijemih i ne pustih glasa;
Mûkom mučah ma o dobru bilo,
Al se moji zasiliše boli.
4. Zapali se moje srce živo,
Oganj mi se razgore u misli,
Progovorih jezikom svojijem.
5. Oj Gospode, moj kraj mi pokaži,
Dokle će mi uztrajati dani?
Da ja znadem kako ti sam ništa!
6. Samo pedalj dao si mi danâ,
I moj vjek je kâ ništa pred tobom;
Baš je para svaki čovjek živi.
7. Čovjek hodi na utvoru nalik,
Uzalud se kida, i sabira,
A ne znade kome da dopadne,
8. Pa Gospode, šta da čekam ovdje?
Moja nada u Tebi je samo.
9. Izbavi me bezakonja moga;
Na porugu ne daj me opakom.
10. N'jem sam, ne ću da otvorim ustâ,
Jer me Tvoja udarila ruka.
11. Snimi s mene Tvoju muku tešku,
Silna Tvoja pogubi me ruka.
12. Da čovjeka rad prestupa karaš,
Milina mu bi se rastočila
Kâ što moljac svitu raztočava;
Baš je para svaki čovjek živi. —
13. Daj poslušaj smjernu moju môbu,
O Gospode, čuj mi klikovanje!
Na zamuči suze mi motreći,
Jer sam gost i pridošlica Tvoja
Kao što su i stari mi bili.
14. Odvrat' oko, da se porazbistrim,
Istom što će da mene ne stane.

PSALAM 39

Zahvala, samopožrtvovanje i môba.

Sljedi pjesma Davidova sveta,
A na ruke pjevačkom glavaru.

Dugo čekah na Gospoda moga,
Sagnu mi se i ču viku moju.
3. Izvadi me iz ponora strašna,
Iz dubokih ilovih glibovah,
Noge moje na kamen postavî
Te mi stope korakâ utvrdî.
4. U usta mi metnu pjesmu novu,
Samu hvalu Gospodu višnjemu.
Gleda mnogi, gleda i razgleda,
Te se uzda u Gospoda svoga.
5. Blago tome što nadanje stavlja
Na Gospoda, i ne obraća se
Oholima i lažljivcima.
6. Ti si mnogo čudesâ i mislî
Oj Gospode, učinio za nas,
Ni o čemu nije Tebi ravna.
Javljao b' ih i kazivao b' ih,
Ma nije im broja ni računa.
7. Veljih žrtvâ i darovâ ne ćeš;
Ti si uši otvorio moje;
Ti ne tražiš žrtve za gorenje
Koja no se za gr'jehe prilaže.
8. Rekoh: „Evo gdje sada dolazim
Kao što je u knjizi pisano,
9. Da Ti činim svetu volju Tvoju
Tvoj je zakon u srcu mojemu“.
10. Na zboru sve pravde glase javljam
Evo ustâ svojih ne ustavljam;
Moj Gospode, sve Ti ovo znadeš.
11. Pravde Tvoje u srcu ne skrivam,
Vjernost kažem i Tvoje spasenje;
A ne tajim ni milosti Tvoje,
Nit istine u saboru veljem'.
12. Oj Gospode, ne moj da zatvaraš
Milosrđa od mene nevoljna.
Milost Tvoja, i istina Tvoja
Nek me svagda štiti i sačuva.
13. E nebroj'na zla me obkoliše,
stigoše me sve moje nepravde,
Da ne mogu oka da otvorim.
Više ih je neg kose na glavi,
Srce moje veće me ostavlja.
14. Bud' Gospode, voljan te m' izbavi,
Pohitaj mi u pomoć i spasi!
15. Nek se stide oni i zasrame
Što mi duši pogibao traže!
Nek s' odbiju natrag i obruže,
Koji meni o nesreći rade!
16. Ta neka se oni okamene
Što mi zlobno vele: „Ele, ele!“
17. Nek se tješe Tobom i vesele
Koji Tebe moj Gospode, traže
I spasenje Tvoje koji ljube,
Te govore svagda: „Velik Gospod.“
18. Osjećam se ništim i ubogim,
Neka Gospod postara se za me,
Pomoć si mi, moje izbavljenje,
Pa moj Bože, časa ne počasi!

PSALAM 40

Tužnjava stradalca nad neprijateljskijem društvom zlobnijem.

Sljedi pjesma Davidova sveta,
A na ruke pjevačkom glavaru.

Blago onom ko ništeg miluje
Kobna dana Gospod će ga spasti. 3. Gospod mu je hrana i obrana,
Na zemlji će čestitim ga zvati;
Dat ga nećeš lakomstvu zlotvorâ.
4. Gospod će ga ukrjepiti bolna;
Izmjenit ćeš postelju na odru.
5. Evo kličem: Gospode smiluj se,
Sagrješih Ti, izcjeli mi dušu!
6. Ma zlotvori zlobno zbore za me:
„Kad će ga da nestane veće,
I njegovo ime da pogine?“
7. Kad ko dođe, govori varavo,
Svojim srcem lažljivo razbira,
A kad ode svuda pripovjeda.
8. Nepr'jatelji žubore o meni
Među sobom, smišljajući zlobu:
9. „Dođe na njeg riječ Velijala:
Legao je, već ustati ne će.“
10. Čovjek mira u koga se uzdah,
Koji hljeb moj jeđaše uza me,
Taj podiže prvi petu na me.
11. Ma Gospode, Ti se smiluj na me,
Podigni me da im zajam vratim.
12. Po tom znat ću da sam Tebi mio
Ako moj se ne raduje zlotvor.
13. A Ti ćeš me u bezazlenosti
Da me za vjek čvrsto podržavaš.
14. Blagosloven Gospod Izrajiljev
Od vijeka va vjek. Amin. Amin.

PSALAM 41

Sjeta za Sionom u zemlji neprijateljskoj. A)

Sljedi pjesma. Pjevačkom glavaru.
A za nauk. Korjevih sinovâ.

Kâ potoke što košuta traži
Tako Bože, duša mi Te traži.
3. Duša mi je živog Boga žedna,
Kad ću doći pred Božije lice?
4. Suze su mi hljeb moj noću, danju,
Kad mi svagda vele: „Gdje je Bog tvoj?“
5. Duša mi se moja prolijeva
Kada se ja tužan opomenem,
Kako hodih sred ljudstva mnogoga
Božjem domu sjetan stupajući,
A svjetina praznik svetkujući
Sve pjevaše i podvikivaše.
6. Dušo moja, što si mi klonula?
Sa šta si mi tužna i žalostna?
Uzdaj mi se u Boga svojega!
Ele ću ga još slaviti sjajno
Spasitelja i Boga mojega.
7. Klonula je već u meni duša,
S toga sve Te pominjem nevoljan
Iz te zemlje na vodi Jordanu,
Na podgorju malenom Ermona.
8. A bezdana bezdanu dozivlje
Glasom Tvojih silnijeh slapovâ,
Sve Ti vode i valovi Tvoji
Oda svuda navališe na me.
9. Danju Gospod milost Svoju javlja,
Noću mu je pjesme glas u mene
I molitva Bogu mog života.
10. Reć' ću Bogu tvrdom gradu svome:
„Za što si me Ti zaboravio?
Za što idem sjetno neveselo,
Sa pakosti neprijateljeve?“
11. Pakostanci sve mi dosađuju
Kao da mi kosti moje lome,
Rugaju se svagda govoreći:
„Kaži de nam, ta gdje ti je Gospod?“
12. Dušo moja, što si mi klonula?
Sa šta si mi tužna i žalostna?
Uzdaj mi se u Boga svojega!
Ele ću ga još slaviti sjajno
Spasitelja i Boga mojega.

PSALAM 42

Sjeta za Sionom u zemlji neprijateljskoj. B)

Sudi meni Bože, i razpravljaj
Parbu moju s narodom nemilim.
Izbavi me od nepravednika
I čovjeka mnogo lukavoga.
2. Jer si Gospod i krijepost moja,
Pa sa šta si odbacio mene?
Sa šta da sve hodim neveselo,
Sa pakosti neprijateljeve?
3. Istine mi vidjelo pošalji
Nek me vodi, i nek me izvede
Na presjajnu goru Tvoju svetu,
Goru Tvoju, i u Tvoje dvore.
4. Pristupit ću žrtveniku Božjem
K Bogu svoje radosti, veselja,
I uz gusle slavit ću Te, Bože.
5. Dušo moja, što si mi klonula?
Sa šta si mi tužna i žalostna?
Uzdaj mi se u Boga svojega!
Ele ću ga još slaviti sjajno
Spasitelja i Boga mojega.

PSALAM 43

Molitva pobjeđenoga ali Bogu svojemu vjernoga Izrajilja.

Načelniku pjevačkom na ruke.
Nauk. pjesma Korjevih sinovâ.

Bože, svojim ušima slušasmo,
Otci naši pripovijedaše
Djelo što si učinio njima,
U njihovo starodavno vrjeme.
3. Rukom Svojom narode izagna,
A milostno njih ondje posadi.
Izkorjeni velika plemena,
A njih si nam namnožio silno.
4. Ele zemlje ne stekoše mačem
Ni pomože mišica njihova,
Već desnica Tvoja i mišica
I Tvojega lica svjetlost sjajna;
E bijahu omiljeli Tebi,
Ele si ih svagda milovao.
5. A Ti Bože, Ti si car moj silni:
Pošlji pomoć i opet Jakovu!
6. S Tobom ćemo zlotvore izbosti,
I s imenom Tvojim zgazit ćemo
Nenavidne što ustaju na nas.
7. Jer u lûk se ne uzdam i strjele,
Ni pomaže sila mača moga.
8. Nego Ti ćeš nas Gospode spasti
Od našijeh zlobnijeh zlotvorâ,
Zavidnike zasramiti strašno.
9. Bogom će mo hvaliti se svagda,
Ime Tvoje slaviti do vjeka. —
10. Ali sad nas povrže, zasrami,
I ne ideš u rat s našom vojskom.
11. Obraćaš nas, te bježimo bjegom
izpred naših kivnijeh zlotvorâ;
Haraju nas naši nasilnici.
12. Dade da nas jedu kano ovce,
Rasturi nas među neznabožce.
13. U bezcjenje prodade svoj narod,
Nijesi mu podigao cjene.
14. Na podsmjeh nas susjedima dade,
Neka nam se rugaju od zlobâ,
Sramote nas što oko nas žive.
15. Od nas priču neznabožcu gradiš;
Da narodi sve klimaju glavom.
16. Preda mnom je svakog dana ruga,
Pade silan stid na moje lice
17. Sa riječî podsmješnih rugačâ,
Sa zlobnoga oka zlotvorskoga.
18. Sve nas ovo u zao čas snađe;
Ali Tebe ne zaboravismo,
Ni zavjeta prestupismo Tvoga.
19. Ne uzmače natrag srce naše,
Stope naše ne zađoše s puta,
20. Da nas biješ u stanu šakala
I samrtnom nas pokrivaš sjѐnom.
21. Da svog Boga tad zaboravismo,
Ruke tuđem Bogu podigosmo:
22. Nebi l' Gospod to sve razabrao?
Jer on znade srca našeg tajne.
23. Ta zbog Tebe sve nas ubijaju,
S nama rade kâ s klanicom ovcom
Koja no je nam'jenjena nožu.
24. Oj Gospode, ustaj te ne spavaj,
Probudi se, posve ne odbaci!
25. Zašto kriješ lica Svoga sunce?
Zaboravljaš muku i nevolju?
26. Duša nam se u prašinu svali,
Crna zemlja omilje tijelu.
27. Ma ustani o pomoći naša!
Rad' milosti izbavi nas Svoje!

PSALAM 44

Svadbena pjesma na slavu cara kojemu nije para.

Načelniku pjevačkom na ruke.
Uz guslarsku spravu Šošan ide.
A za nauk. — Korjevih sinovâ.
I pjesma je sa žice ljubavne.

Dobra riječ iz srca mi teče; —
„Za cara je“ — rekoh — „djelo moje;“ —
Jezik trska hitroga pisara.
3. Najljepši si iz ljudskih sinovâ,
Blagodat Ti sve teče iz ustâ;
Do vjeka Te blagoslovi Gospod.
4. Uz bedricu pripaši, junače,
Ljuto gvožđe britka mača Svoga,
Slavu svoju, Svoje veličanstvo.
5. Te posegni u Svom veličanstvu,
I na kola gromovita sjedi
Za istinu, i za krotku pravdu;
Čudotvorna bit će Ti desnica.
6. Oštre su Ti strjele oj junače!
Pod vlast Tvoju narodi će pasti;
Prostrjelit ćê srca protivnikâ,
Nepr'jateljâ svijeh carevijeh,
7. Prijestol je Tvoj Gospode, vječit,
Sve stanovan i nepokolebljiv;
Žezlo carstva žezlo Ti je pravde.
8. Pravdu ljubiš, bezakonje mrziš;
Toga radi pomaza Te Bože,
Bog Tvoj uljem radosti nebesne
Više nego kóga druga Tvoga.
9. Sve haljine mirišu Ti smirnom
I alojem, kasijom mirisnom.
Vesele Te oni što no žive
U dvorima sjajnim sunčanijem
Od Minijske od kosti slonove.
10. Carske Tebe dvore kćeri krasne;
S desne strane carica Ti stoji
U Ofirskom u suhome zlatu.
11. Čuj prekrasna kćeri, te pogledi,
Uho svoje daj k meni obrati,
Dom i narod otčin zaboravi.
12. Caru l' Tvoja omili ljepota,
Gospod Ti je, Njemu se pokloni.
13. Kći Tirova s darovma će doći,
Najbogatî Tebe će moliti.
14. Carevna je ukrašena sjajno,
Haljina joj izkićena zlatom.
15. U vezenoj haljinici zbornoj
Vode k caru kićenu carevnu,
Za njom drûge njezine djevojke.
16. Radostno ih i veselo vode,
Te ulaze u careve dvore.
17. Mjesto Tvojih starijeh otacâ,
Čestit care, bit će Ti sinovi.
I njih ćeš mi postaviti svuda
Knezovima po zemlji širokoj.
18. Učinit ću da Ti se spominje
Od koljena ime na koljeno.
Po tom će Te slaviti narodi
Bez prestanka va vijek vijeka.

PSALAM 45

Bog je naše utočište jako.

Načelniku pjevačkom na ruke.
Uz Alamot. Korjevih sinovâ.

Bog je naša sila, pribježište
I pomoćnik u nevolji ljutoj,
Kojega je brzo moći naći.
3. S toga nigda bojati se nije
Da bi nam se zemlja pomjestila,
Ili gore svalile u more.
4. Nek mu vode kipe, neka buče,
Nek se gore od valovâ tresu.
5. Žive rjeke i potoci hladni
Stan Višnjega, grad Božji vesele.
6. S njim je Gospod, pomjestit se ne će,
Gospod njemu s prozorja pomaže.
7. Kad uzbuče narodi nemirni
Te se silna zadrmaju carstva,
Tada Bog zagrmi Svojim glasom,
Stane zemlja sve da se raztapa.
8. S nama jeste Gospod vojskovođa,
Bog Jakovljev jaka naša kula.
9. Hod'te djela vidite Gospodnja
Kako čini po zemlji čudesa.
10. Do kraj zemlje rate dovojeva,
Lûk prebija, slomi koplje bojno,
Te sažeže ognjem kola bojna.
11. „Odbite se, znajte da sam Bog vaš!
Uzvišen sam među narodima,
Uzvišen sam na zemlji širokoj.“
12. S nama jeste Gospod vojskovođa,
Bog Jakovljev jaka naša kula.