Psalmi Davidovi poput srbskijeh narodnijeh pjesamâ 19

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu



PSALMI DAVIDOVI POPUT SRBSKIJEH NARODNIJEH PJESAMÂ
Pisac: Ognjeslav Utješenović-Ostrožinski


KATIZMA 19

PSALAM 134[uredi]

Četveroglasni Aliluja Bogu Izrajiljevu, Bogu bogovâ.

Aliluja, Bogu Aliluja!

Hval'te ime Gospoda višnjega
Hvalite Ga o Gospodnje sluge,
2. Što stojite u Gospodnjem domu,
U dvorima doma Boga našeg!
3. Hval'te Boga, jer je dobar Gospod,
Slavit ime Njegovo je divno.
4. Jakova je izabrao Gospod,
Izrajilja dostojanju Svome.
5. Ele znadem da je Gospod velik,
I naš Gospod nad svim bogovima.
6. Što god hoće sve Gospod učini
Na zemljici i na nebesima,
U morima i svim bezdanama.
7. Sa kraj zemlje izvodi oblake,
Munje pali usred dažda plaha,
Goni vjetar iz njegovih stajâ.
8. On prvence pobѝ u Misiru
Od čovjeka sve do živinčeta.
9. On čudesa pokaza i znake
Usred tebe bogati Misire,
Na tvojemu Faraonu silnu
I na svijem slugama njegovim.
10. On narode pobѝ nebrojene
I potuče te careve silne:
11. Da, Sihona cara Amorejskog,
Silna Oga cara Vasanskoga
I sav ina carstva Hanaanska.
12. Zemljicu im čini dostojanjem,
Dostojanjem Izrajilja Svoga.
13. Tvoje ime vječno je Gospode,
Od koljena sve je na koljeno.
14. Svom narodu dat će Gospod pravdu,
Slugama se smilovati Svojim.
15. Idoli su u neznabožacâ
Samo srebro ili suho zlato,
Samo djelo čovječijih rukû.
16. Usta su im, ali ne govore,
Oči su im, ali ne gledaju.
17. Uši su im, ali ne slušaju,
Na ustima nije im dihanja.
18. Takovi su onî što ih grade
I svi onî što s' uzdaju u njih.
19. Izrajiljev dome i Aronov,
Blagosivljaj Gospoda svojega!
20. I Levijev dome izabrani,
Blagosivljaj Gospoda svojega!
Svi koji se Gospoda bojite,
Svi mu sveto ime blagoslovte!
21. Blagosloven Gospod sa Siona
Koji živi u Jerusalimu.
Aliluja, Bogu Aliluja!

PSALAM 135[uredi]

Slavite Gospoda, jer je dobar.

Aliluja, Bogu Aliluja.

Hval'te Bogu Gospodu svojemu
Jer je dobar, milost Mu do v'jeka.
2. Hval'te Bogu nad svim bogovima,
Jer je milost Njegova do v'jeka;
3. Gospodaru nad svim gospodar'ma,
Jer je milost Njegova do v'jeka,
4. Tom jedinom što čudesa tvori,
Jer je milost Njegova do v'jeka.
5. Koji stvori nebesa premudro,
Jer je milost Njegova do v'jeka,
6. Koji zemlju nad vodom utvrdi,
Jer je milost Njegova do v'jeka.
7. Tom' što stvori vidjela velika,
Jer je milost Njegova do v'jeka.
8. Stvori sunce da upravlja danom,
Jer je milost Njegova do v'jeka.
9. Mjesec, zv'jezde, da vladaju noću,
Jer je milost Njegova do v'jeka.
10. Tom' što Misir pobѝ s prvenacâ,
Jer je milost Njegova do v'jeka.
11. Izrajilja izvede iz njega,
Jer je milost Njegova do v'jeka.
12. Rukom krjepkom, mišicom dignutom,
Jer je milost Njegova do v'jeka.
13. Tom' što more crveno razsječe,
Jer je milost Njegova do v'jeka.
14. Izrajilja kroz njega provede,
Jer je milost Njegova do v'jeka.
15. A u more vrže Faraona
I njegovu nebrojenu vojsku,
Jer je milost Njegova do v'jeka.
16. Tom', što narod svoj pustinjom vodi,
Jer je milost Njegova do v'jeka.
17. Što velike careve potuče,
Jer je milost Njegova do v'jeka.
18. I careve izgubio slavne,
Jer je milost Njegova do v'jeka.
19. Da, Sihona, cara Amorejskog,
Jer je milost Njegova do v'jeka,
20. Silna Oga cara Vasanskoga,
Jer je milost Njegova do v'jeka.
21. Zemljicu im čini dostojanjem —
Jer je milost Njegova do v'jeka,
22. Dostojanjem Izrajilja sluge,
Jer je milost Njegova do v'jeka.
23. Što se nas u poniženju sjeća,
Jer je milost Njegova do v'jeka.
24. Izbavî nas naših protivnikâ,
Jer je milost Njegova do v'jeka.
25. Koji hleba svakom daje t'jelu,
Jer je milost Njegova do v'jeka.
26. O Hvalite Bogu nebesnome,
Jer je milost Njegova do v'jeka!

PSALAM 136[uredi]

Na rijekama Vavilonskijem.

Davidova pjesma. Jeremina.

Na r'jekama pokraj Vavilona
Sjećasmo se plačući Siona.
2. O vrbama vješajući arfe.
3. Tada naši zlobni nasilnici
Siliše nas da se veselimo:
„Pjevni roblje pjesmicu Sionsku!“
4. Kako da vam zapjevamo tužni,
I Gospodnju pjesmu izvodimo
U toj zemlji tuđoj i neznanoj?
5. Da b' ikada ja zaboravio
Tebe sveti Jerusalim grade,
Desnica me zaboravi moja.
6. Nek mi jezik za nebo prione
Ako te se spomenuo ne bi,
Ako l' ne bi uzdržao svagda
Jerusalim nad radosti svajom.
7. Napomeni Gospode previšnji
Sinovima zlobnim Edomovim
Danak tuge Jerusalim-grada,
Koji nama besjediše tada:
„Razkopajte, razkopajte svega,
Do temelja, da mu nije traga.“
8. Oj krvnice, kćeri Vavilonska,
Blago onom ko ti žao vrati
Koje si ti učinila nama!
9. Blago onom ko ti djecu uzme
Te nejaku o kamen razbije!

PSALAM 137[uredi]

Posrednik i izbavitelj.

Sljedi pjesma Davidova sveta
(Agejeva i Zaharijeva).

Hvalit ću Ti od srca Gospode,
I pjevati pred svim bogovima.
2. Klanjati ću prema Tvojoj crkvi,
Hvalit hoću Tvom imenu svetom
Sa milosti te istine Tvoje.
Što si svuda uzvisio silno
Tvoje ime, Tvoje obećanje.
3. Onog dana u koji Te zazvah
Ti usliša, i sokolî mene,
Duh slobode uli mi u dušu.
4. Hvalit ćé Ti, Gospode previšnji,
Svi carevi na ovom svijetu,
Kada čuju r'ječi Tvojih ustâ.
5. Pjevat hoće putove Gospodnje,
E je slava Gospodnja velika.
6. Bog je visok te vidi nizkoga,
Iz daleka oholog poznade.
7. Već skapavam, a Ti me oživiš;
Ruku pružaš na gnev mog zlotvora,
A desnica zaklanja me Tvoja.
8. Sve za mene svršiti će Gospod;
Milost Ti je Gospode, do v'jeka,
Ne ostavljaš djelâ svojih rukû. —

PSALAM 138[uredi]

Klanjanje onomu koji sve zna, te je posvuda.

Sljedi pjesma Davidova sveta,
A na ruke glavaru pjevačâ;
Zaharina, a uz Rasap ide.

Ti Gospode znaš me i kušavaš,
2. Selo moje, ustanak moj znadeš,
Iz daleka moje pomišlaje.
3. Živovanje, moje plandovanje,
Sve razbiraš, pute mi poznavaš.
4. Još mi nije na jeziku r'ječi
A Ti mi je već Gospode znadeš.
5. Spr'jed i sastrag Ti me obuzimlješ
I na meni držiš Svoju ruku.
6. Čudno mi je to visoko znanje
I ne mogu da Ti ga dokučim.
7. Kad bih bježâ, kuda utekao
Od Tvog duha i od lica Tvoga?
8. Da izađem na nebesa: tu si;
Da siđem u pakao: tu si.
9. Da se dignem na krilima zore
Ili na kraj naselim se mora,
10. I onud bi vodila me ruka
I desnica držala me Tvoja.
11. Pa da rečem: nek me mrak sakriva,
Nek vidjelo u noć se obrati —
12. Ema Tebi ni mrak nije mračan,
Noć svijetlà kao dan sunčani,
Tama, vidik, Tebi sve jednako.
13. Jer Ti stvori svu utrobu moju,
Ti me otka u majčinu krilu.
14. Hvalim Tebi što sam sazdan divno,
Divna su Ti Bože, djela Tvoja,
Duša moja sve to dobro znade.
15. Kost ni jedna nije Ti neznana
Ma da jesam u tajnosti sazdan,
Dubljinama ove zemlje preden.
16. Moj začetak vidje oko Tvoje,
U knjizi je Tvojoj zapisano:
Dani bjehu svi već osnovani
Kad ni jednom zore ne bijaše.
17. Kako su mi divni, nedokučni,
Ti premudri Tvoji pomišljaji,
A nije im broja ni računa.
18. Da ih brojem prebrajati stanem,
Više ih je neg u moru pjeska.
Kad se prenem, sve sam jošter s Tobom.
19. Ema Bogo, zlikovce potuci,
Krvopije odbite se ljute!
20. One što Te spominju s lukavstva
Rad' pr'jevare — protivnici Tvoji.
21. Zar da hrđe one ja ne mrzim
Koji Tebe moj Gospode mrze,
I ne zlobim Tvojijem mutljivcem?
22. Svom žestinom sve ja mrzim na njih,
Jere su to i moji zlotvori.
23. Okušaj me Bože, srce poznaj,
Izpitaj me, poznaj mi pomisli.
24. Vidi Bože, da l' sam na zlu putu,
Pa me vodi na putove vječne.

PSALAM 139[uredi]

Molitva proti ljudima zlijem i podmuklijem.

Sljedi pjesma Davidova sveta
A na ruke pjevačkom glavaru.

Izbavi me, o Gospode, zlicâ,
Od čovjeka zloga, pakostnoga.

3. Zlo u srcu koji pomišljaju,
Rat podižu, nigda ne patišu.
4. Jezik oštre kao zmija ljuta,
Aspidin je u njihovim ustma. —
5. Sačuvaj me, Bože zlikovaca,
Od čovjeka zloga, pakostnoga.
6. Oholi mi zamještaju zamke,
Lovna prugla čim se ptice love,
Te na put mi postavljaju mrežu,
Zlobe svoje pređu razapinju.
7. Al ja velim Gospodu svojemu:
Ti si Bog moj, Gospode usliši,
Klikovanje čuj molitve moje!
8. Bog Gospode grad mi je spasenja,
Dana ratnog zaklanjaš mi glavu.
9. Zlikovcima po želji ne daji
Da dokuče što su naumili,
Da se odviš uznosili ne bi.
10. Otrov onih što su okó mene,
Pogibao njihovijeh ustâ,
Nek se na njih svali i obrati.
11. Na njih padni sve ugljenje živo;
Nek ih baci sve u oganj živi,
U propasti, da već ne ustanu.
12. Čovjek što je lajav i jezičan
Ne daj da se na zemlji utvrdi,
Nepravednog uvalit će zloća
U bezdanu, izkopat se ne će.
13. Znadem da će Gospod zauzet se,
Da parnicu vodi nevoljnoga,
Da izvadi siromaku pravdu.
14. Da, pravedni slavit će Ti ime,
Ostati će pred Tvojijem licem.

PSALAM 140[uredi]

Večernja pjesma za vremena Avesalomova.

Sljedi pjesma Davidova sveta.

K Tebi kličem Gospode, pomagaj,
Oj poslušaj glas Moljenja moga,
Kada Bože, vîkom k Tebi vičem!
2. Neka moja molitva izađe
Kao tamjan pred Gospodnje lice,
A dizanje smjerno mojih rukû
Neka bude kâ večernji prinos.
3. Stav' Gospode, jeziku mi stražu,
Čuvaj vrata ustijû mojijeh.
4. Srcu mome ne daj na zle pute,
Da sablazni ne počini djelâ
S oholijem sa bezakonici.
5. To je milost kad pravednik bije,
Karanje mu ulje mojoj glavi,
Glava moja odbaciti ne će;
E molitvom sretam zlobe njine.
6. Velemože skakat će njihove
Niz kamene klisure vrletne
Mojoj r'ječi sve ćѐ klikovati.
7. Javi kao što se zemlja ore
Tako ti se kosti naše siju
Oko vratâ mjesta paklenoga.
8. Ele k Tebi Gospode svevišnji,
Sve obraćam oči i uzdanje,
Ne prol'jevaj jadne moje duše!
9. Čuvaj mene uža lovačkoga
Sačuvaj me zamke podmetnute
Lukavijeh što vrebaju mene,
10. Nek u svoje zalci mreže padnu,
Delaj, da ja nedotaknut prođem.

PSALAM 141[uredi]

Klik iz tavnice na dobro prijateljâ.

Ova pjesma Davidov je nauk
I molitva u pećini gorskoj.

Glasom svojim ka Gospodu kličem,
Glasom svojim Gospodu se molim.
3. Môbu moju izl'jevam pred njime,
I nevolju sve pred njime javljam.
4. Kad u meni duh moj iznemogne,
Moja staza Tebi je poznata,
Mojom stazom sakrivaju zamke.
5. Glednem desno nije prijatelja,
Ele nije utočišta moga,
Za dušu mi nitko i ne pita,
6. K tebi kličem Gospode previšnji,
Reci, da si moje utočište,
Ti moj dio u oblasti živih.
7. Čuj tužnjavu, već sam opješao;
Izbavi me mojijeh ganjačâ,
Ele njima odoljet mi nije.
8. Daj izved mi iz tavnice dušu
Da ja slavim sveto ime Tvoje.
Hvalit će se sa mnom pravednici
Kada vide da im dobro tvoriš.

PSALAM 142[uredi]

Čežnja za milosti iz tavnice.

Sljedi pjesma Davidova sveta,
Kad ga ganja sin mu Avesalom.

Molitvu mi Gospode, usliši,
O poslušaj na moje moljenje.
Usliši me po istinoj pravdi.
2. S slugom Svojim na sud i ne idi,
Živa nije pravedna pred Tobom.
3. E je zlotvor ganjao mi dušu,
U prah zgazi mog života dane
Te u grozne postavi me mrake,
Kao mrtve kada se prestave.
4. Duh mi skapa, srce moje trne.
5. Spominjem se danâ starodavnih
I prebrajam Tvoja djela sjajna,
O djelima rukû Ti razmišljam.
6. K Tebi svoje trudne pružam ruke,
Dušu svoju poput zemlje žedne. —
7. Daj usliši Gospode, pohitaj,
Duh mi gine sve sa želje žive.
Ne odvrati Svog od mene lica,
Da ne budem kâ da u grob l'ježem.
8. Daj da rano milost Tvoju slušam,
Jer se u Te svagda pouzdavam.
Put pokaži kojijem da idem,
Jer podižem k Tebi svoju dušu.
9. Daj izbav' me od neprijateljâ,
K Tebi samom utječem se, Bože.
10. Volju Tvoju tvorit me nauči,
Ele Ti si Bog moj milostivi,
Duh Tvoj blagi vod' me stazom ravnom.
11. Zbog imena Tvoga me oživi,
Iz nevolje izbavi mi dušu,
Da, Gospode, a po Svojoj pravdi.
12. Po milosti Svojoj iztrijebi
Nenavidne nepr'jatelje moje;
Sve ih odbi što mi muče dušu,
Ele sam Ti va v'jek sluga vjeran.