Psalmi Davidovi poput srbskijeh narodnijeh pjesamâ 16

Izvor: Викизворник
PSALMI DAVIDOVI POPUT SRBSKIJEH NARODNIJEH PJESAMÂ
Pisac: Ognjeslav Utješenović-Ostrožinski


KATIZMA 16

PSALAM 109[uredi]

Caru svešteniku s desne strane Božije.

Aliluja. Pjesma Davidova

Reče Gospod Gospodu mojemu:
„Sjedi k Meni s desne Moje strane
Dok položim nepr'jatelje tvoje,
Da ti budu podnožje nogama.“
2. Žezlo sile i nebesne pravde
Sa Siona Gospod tebi pruža:
„Vladaj usred nepr'jatelja svojih.“
3. U dan rata tvoj je gotov narod,
U sjajnome ruhu sabornome,
Kao rosa zori iz utrobe
Za tobom će momčad pristajati.
4. Reče Gospod, kajati se ne će:
„Sveštenik si ti moj do vijeka,
A po redu Melhisedekovu.“
5. Gospod Bog je tebi s desne stane,
U dan gnjeva pobit će careve;
6. Suditi će svijem narodima,
Napuniti zemlju trupovima,
I na zemlji satrt jednu glavu.
7. Na putu će piti iz potoka,
I za to će podignuti glavu.

PSALAM 110[uredi]

Hvala Božija.

Aliluja, Bogu Aliluja!

Hvalim Tebe Gospode, od srca
Na saboru, pravedničkom v'jeću.
2. Velika su sve djela Gospodnja,
Draga svima koji no ih ljube.
3. Djelo Mu je slava i krasota
I pravda Mu traje do vijeka.
4. Čudesa je učinio Svoja,
Da nikada ne zaborave se;
Milosrdan i dobar je Gospod.
5. Čuva one koji Ga se boje,
Va v'jek pamti Svog zavjeta silu.
6. Silu djelâ javio je Svojih
Svom narodu na ovome sv'jetu,
Jer im dadѐ nasl'jedstvo narôdâ.
7. Djela sjajna rukû Njegovijeh
Sve su živa istina i pravda.
Njegove su zapovjedi vjerne;
8. I tvrde su za dov'jek vijeka,
Osnovane istinom i pravdom.
9. Svom narodu posla izbavljenje;
Za dovijek postavio zavjet.
A presvéto ime je Njegovo,
I dostojno da Mu se klanjamo.
10. Strah Gospodnji mudrosti početak;
Ko ih tvori dobrog je razuma,
Hvala njemu traje do vijeka.

PSALAM 111[uredi]

Hvala bogobojaznoga.

Aliluja, Bogu Aliluja.
Zaharije pjesma i Ageja.

Blago si ga čovjeku onome
Koji no se svog Gospoda boji,
Te miluje naredbe Njegove.
2. Na zemlji će sjeme bit mu silno,
Rod pravednih bit će blagosloven.
3. Obilje je svagda i bogatstvo
U njegovu preopunu domu,
Pravda traje njemu do vijeka.
4. Pravednikom i u tami sjaje
Poput sunca vidjelo nebesno,
Sa pravedna, dobra, milostiva.
5. Blago si ga svakom milostivom
Što u zajam svoje dobro daje;
Utvrđuje riječi na sudu.
6. Jer do v'jeka posrnuti ne će,
Va v'jek će se pravednik spominjat.
7. Nikada se zla ne boji glasa,
Sve je stalno srdašce njegovo,
Jer se uzda u Gospoda svoga.
8. Utvrđeno srce je njegovo,
S ničega se pobojati ne će,
Gledati će gdje mu zlotvor pada.
9. On prosipa, ubogima daje,
Al mu pravda do vijeka traje;
Slave mu se rog sve uzvisuje.
10. Zalci vide sve te se ijede,
Zub'ma škripe te sahnu od jada;
Nestati će i želje njihove.

PSALAM 112[uredi]

Aliluja onomu, koji podiže iz poniženja.

Aliluja, Bogu Aliluja.

Hval'te sluge Gospodnje, hvalite,
Sveto ime hvalite Gospodnje!
2. Neka Mu je ime blagoslovno,
Sad i va v'jek sve i do vijeka.
3. Od istoka do zapada sunca
Da se slavi svud ime Gospodnje.
4. Uzvišen je Gospod nad narod'ma:
Svrh nebesâ slava je Njegova.
5. Ko je takav kao što je Bog naš,
Što stoluje na visini vedroj;
6. Taj što sve se duboko sagiba
Nebom, zemljom motri i pogleda.
7. Što ubogog podiže iz praha,
Te iz kala ništeg uzvisuje;
8. S knezovima da njega posadi,
S knezovima u narodu svome;
9. S nerodkinje kuću naseljava,
I čini je preradostnom majkom.
Aliluja, Bogu Aliluja!

PSALAM 113[uredi]

Pokret prirodni pred Bogom spasiteljem iz Misira (1—9.)
Klik k živomu Bogu Izrajiljevu radi spasenja slavnoga glasa Svoga (9—27.)

Aliluja, Bogu Aliluja.

Kad Izrajilj iz Misira krenu,
Dom Jakovljev iz zemlje neznane,
2. Tad Judeja svetinjom postade
A Izrajilj oblasću njegovom.
3. Tada viđe i pobježe more,
Te se Jordan obratio hladni.
4. Kâ ovnovi poskočiše gore,
A bregovi kao mladi janjci.
5. Što je tebi sinje more, bilo,
I Jordane vodo, te se vrati?
6. I vam' gore i bregovi mili,
Da igraste kâ bijele ovce?
7. Drhći zemljo pred Gospodnjim licem;
Da, pred licem Boga Jakovljeva,
8. Što pretvara kamen u jezera,
Stanac kamen u vrela vodena.
9. Ne nam, ne nam, o Gospode silni,
Već imenu slavu podaj Svome
Sa milosti te istine Svoje.
10. Za što da nam neznabožci kažu:
„Ta gdje im je Bog taj preveliki?“
11. Bog veliki naš je na nebes'ma,
Sve što hoće stvoriti je kadar.
12. Idoli su njini srebro, zlato,
Sàmo djelo čovječijih rukû.
13. Usta su im, ali ne besjede,
Oči su im, ali ne gledaju.
14. Uši su im, ali ne slušaju,
Nozdrve su, ali ne mirišu.
15. Ruke su im, ali ne hvataju,
Noge su im, ali ni koraka,
Niti glaska iz grla njihova.
16. Takovi su oni što ih grade,
I svi oni što s' uzdaju u njih.
17. Izrajilje u Boga se uzdaj;
On je njima hrana i obrana.
18. Dom' Aronov, u Boga se uzdaj;
On je njima hrana i obrana.
19. Svi koji se Gospoda bojite,
Uzdajte se u Boga svojega;
On je njima hrana i obrana.
20. Gospod blagi nas se opominje,
Milostiv nas blagoslovit hoće —
Dom Izraj'ljev Gospod blagosivlja,
Dom Aronov Gospod blagosivlja.
21. Blagosivlja sve bogobojazne
Blagosivlja malo i veliko.
22. Da vam Gospod blagoslov umnoži
Vam i vašoj dječici nejakoj.
23. U Gospodu da ste blagoslovni
Što je tvorac zemlje i nebesâ.
24. Nebesa su nebesa Gospodnja,
Zemlju dade sinov'ma čovječ'jim.
25. Mrtvi ne će hvaliti Gospoda,
Niti oni što silaze tamo
Gdje se vječno samo mûkom mûči.
26. A mi živi blagosivljat ćemo
Svog Gospoda od sad i do v'jeka,
Aliluja, Njemu Aliluja!

PSALAM 114[uredi]

Zahvalna pjesma onoga tko se spasao od smrti. a.

Milo mi je što Gospod usliši
Smjerne moje molitve riječi,
2. Jer mi Gospod prignu uho svoje,
S toga ću Ga prizivati va v'jek.
3. Samrtni me obkoliše boli,
Zadesiše pakleni me jadi,
Te nagazih na muku i tugu.
4. Ele prizvah ime tad Gospodnje:
„Izbavi mi Bože, moju dušu!“
5. Predobar je Gospod i pravedan,
Milostiv je Bog od pamtiv'jeka.
6. Čuvadar je bezazlenom Gospod
U nevolji bijah, ma pomože.
7. Miru svome vrati mi se dušo,
Jer je Gospod tvoj dobrotvor blagi.
8. Ti mi dušu od samrti spase,
Oko moje od groznijeh suzâ,
Nogu moju oda spoticanja.
9. Hoditi ću pred Gospodnjim licem
Po zemljici živijeh pod suncem.

PSALAM 115[uredi]

Zahvalna pjesma onoga tko se spasao od smrti. b.

Aliluja, Bogu Aliluja.

Ja vjerovah kada sve govorih:
„U nevolji evo ti me ljutoj.“
2. Tada rekoh ja u svojoj smetnji:
„Svaki ti je čovjek laža prava.“
3. Šta li ću ti da Gospodu vratim
Za sva dobra što mi On učini?
4. Spasenja ću čašu da podignem
I Gospodnje ime da prizivljem.
5. Izvršit ću svoja obećanja
Pred narodom Gospodu svojemu.
6. Preskupa je pred Gospodom našim
Smrt Njegovih pobožnikâ blagih.
7. Da, Gospode, znaj da sam Ti sluga,
Sluga sam Ti, sin sluškinje Tvoje;
Okove si s mene razkovao.
8. Hvale ću Ti žrtvu prinijeti,
Te ću ime prizvati Gospodnje.
9. Izvršit ću svoja obećanja
Pred narodom Gospodu svojemu,
10. A u dvoru doma Gospodnjega
Usred tebe, Jerusalim grade.
Aliluja, Bogu Aliluja!

PSALAM 116[uredi]

Poziv svijeh narodâ na ulaz u carstvo Božije.

Aliluja, Bogu Aliluja.

SVI narodi hvalite Gospoda,
Slavite Ga SVA plemena njina!
2. Velika je milost Mu nad nama,
A Gospodnja istina do v'jeka.
Aliluja, Bogu Aliluja!

PSALAM 117[uredi]

Slàvná pjesma prilikom sveštanja crkve.

Aliluja, Bogu Aliluja.

Hval'te Bogu Gospodu višnjemu,
E je dobar, milost Mu do v'jeka.
2. Neka reče dom Izraj'ljev slavni:
„Jeste dobar, milost Mu do v'jeka.“
3. Neka reče dom Aronov slavni:
„Jeste dobar, milost Mu do v'jeka.“
4. Neka reku svi bogobojazni:
„Jeste dobar, milost Mu do v'jeka.“
5. Iz tjeskobe Gospodu povikah,
Usliša me sa milosti Svoje,
Te izvede na mjesto prostrano.
6. Kad je Gospod sa mnom, ne bojim se:
Ta šta će mi čovjek da učini?
7. Gospod mi je hrana i obrana
Zlotvore ću slobodno da gledam.
8. Ta bolje je uzdat se u Boga
Neg na ljudsku oslanjati snagu.
9. I bolje je pribjegnut Gospodu
Neg s' oslanjat na knezove silne.
10. Neznabožci neka me obkole,
Razbit ću ih u ime Gospodnje.
11. Ta neka me opašu sa svuda,
Razbit ću ih u ime Gospodnje.
12. Kâ sát pčele neka me obl'jeću,
Ali će se ugasiti skoro
Poput ognja u sirovu trnju;
Razbit ću ih u ime Gospodnje.
13. Otisnu me da opadnem naglo,
Ali mene sam Gospod prihvati.
14. Gospod mi je pjesma, moja dika;
Spasitelj mi postade preblagi.
15. Glas radosti, veselje spasenja
Razl'ježe se po kolibam' pràvih:
„Silu daje desnica Gospodnja.
16. Visoka je desnica Gospodnja,
Silu daje desnica Gospodnja.“
17. Umr'jet ne ću, nego ću da živim,
Svud ću djela kazivat Gospodnja.
18. Karajući Gospod me pokara,
Ma ne dade smrti nemilostnoj. —
19. Pravde vrata otvor'te mi sada,
Uć' ću na njih da Gospoda slavim. —
20. „Gospodnja su otvorena vrata,
Na ulazak svetih pravednikâ.“
21. Hvalim Tebe, što si uslišao,
Te mi duši spasitelj postao.
22. Kamen koga baciše zidari,
Posta glava ugla kućevnoga.
23. Sve to biva od volje Gospodnje,
Te u našim očima je divno.
24. Evo dana koga stvori Gospod,
Radujmo se, veselimo mu se!
25. Ti previšnji Gospode, pomozi,
Daj Gospode, nek je u napredak!
26. Blagosloven budi do vijeka
Koji ide u ime Gospodnje.
Blagoslov vam iz Gospodnjeg doma!
27. Bog je Gospod, on nas obasjava;
Sad prazničku žrtvu nakićenu
I žrtveničkim vodite rogov'ma. —
28. Ti si Bog moj, Tebe Bože, hvalim,
Tebe Bože, va v'jek uzvisujem;
Ele Ti me usliša i spase.
29. Hval'te Boga Gospoda svojega,
E je dobar, milost Mu do vjeka!