Psalmi Davidovi poput srbskijeh narodnijeh pjesamâ 15

PSALMI DAVIDOVI POPUT SRBSKIJEH NARODNIJEH PJESAMÂ
Pisac: Ognjeslav Utješenović-Ostrožinski

KATIZMA 15

PSALAM 105[uredi]

Nevjera Izrajiljeva iz Misira i Božija vjernost sve dosele.

Aliluja, Bogu Aliluja!

Hval'te Boga, Gospoda višnjega,
Jer je dobar, milost Mu do v'jeka.
2. Ko će silu izkazat Gospodnju?
Svu Njegovu izpričati slavu?
3. Blago onim što pravicu hrane,
U svačemu svagda pravo tvore!
4. Opomen' se Gospode, i mene,
Na svoj narod milost kad izl'jevaš;
Pohodi me sa pomoći Svojom,
5. Da u dobru gledam Ti izbrane,
Veselim se naroda veselju,
Da se dičim Tvojim dostojanjem.
6. Sgriješismo sa otcima svojim
Te smo krivci i bezakonici.
7. Otci naši u plodnom Misiru
Ne paziše na čudesa Tvoja;
Ne sjećaše milostî se Tvojih,
Prkosiše kraj crvenog mora.
8. Al im ipak pomože milostno
Rad imena Svoga nebesnoga,
Da pokaže silu Svoju divnu.
9. On zapr'jeti crvenome moru,
I poslušno presahnulo more.
Provede ih preko sve bezdane
Javi kao preko polja ravna.
10. Sačuva ih nenavidne ruke,
Te izbavî nepr'jateljske ruke.
11. Nepr'jatelje voda im pokrije,
Da ni jedan od njih ne ostade.
12. Tad Njegovim vjerovaše rječ'ma,
Popjévaše sve Gospodnju hvalu.
13. Al Mu brzo djela zaborave,
Nit Mu volje počekaše svete.
14. U pustinji svi se polakome;
Stani opet te Boga kušavaj
U toj zemlji gdje živjeti nije.
15. On izpuni molitvu njihovu,
Al im posla pogibiju duši.
16. Pozavide Mojsij' u okolu
I Aronu svetcu Gospodnjemu.
17. Razsjedne se zemlja i proždere
Ta bezdana i uzme Datana,
I zatrpâ četu Avirama.
18. Oganj četu spali svu njihovu,
I sažežê plamen neznabožce.
19. Sad načine tele na Horivu,
Klanjahu se kipu slivenome.
20. Promijene slavu svoju divnu
Na priliku vola rogatoga
Koji pase po livadi travu.
21. Zaborave u svojoj objesti
Spasitelja Gospoda svojega,
I djela Mu velja u Misiru;
22. Divna djela u Hamovoj zemlji,
Strašna čuda na crvenom moru.
23. Tu ih šćaše bogme da iztr'jebi,
Da Mojsije Njegov izabranik
U provalu ne stadѐ pred Njime,
Ne odvrati Njegove žestine,
Da ih onde s mjesta ne iztr'jebi.
24. Posl'je toga ni mariti ne ćê
Za ubavu zemlju omiljelu,
Niti ćê Mu vjerovati r'ječi.
25. Uzroptaju pod šator'ma svojim,
Ne slušahu glasa Gospodnjega.
26. Tad podigne ruku Svoju na njih,
U pustinji sve da ih potuče,
27. Da im pleme zatre međ' narod'ma,
Razsije ih po zemljama tuđim.
28. I pristanu za Vaalfegorom
Te izjedu prilog žrtve mrtvih.
29. Djel'ma svojim Gospoda razsrde
Te udari pogibija na njih.
30. Al ustane Finejes pobožni
Te umiri, pogibija jenja.
31. I to mu se primilo u pravdu
Od koljena dov'jek na koljeno.
32. Ali oni sve opet razgnjeve
Svoga Boga na vodi Merivi,
I postrada Mojsije njih radi.
33. Ele duhu njegovu dotuže,
I pogr'ješi ustima svojijem.
34. Pa iztr'jebit narodâ ne ht'jahu
Za koje im govorio Gospod.
35. Već se sami s neznabožci slože
Te priviknu djelima njihovim.
36. Stanu služit idol'ma njihovim,
Time svoju pozamjeste zamku.
37. Kćeri svoje i sinove mile
Nečastivih žrtvi prinašahu.
38. Krv pravednu r'jekam' prol'jevahu,
Krv sinovâ i kćerî svojijeh
Koje klaše idol'ma hana'nskim;
Krvnim djel'ma oskvrni se zemlja.
39. Oskvrne se djelima svojijem
I preljubom postupanja svoga.
40. Na narod Mu gnjev Gospodnji plane,
Omrzne Mu mili Njegov dio.
41. Predáde ih u zlotvorske ruke,
Neznabožci da im gospodare.
42. Nepr'jatelji dod'jevahu njima,
Svojoj vlasti pokoreć' jadnike.
43. Mnogo ih je izbavljao putâ,
Ma sve oni daj prkosi opet
Dok propadnu s bezakonja svoga.
44. Al on gledne na nevolju njinu
Kad njihovu začuje tužnjavu,
45. Milosrdan sa milosti Svoje
Tad se sjeti Svog zavjeta s njima.
46. I učini te ih žalit stanu
Svi, što no ih zarobili bjehu.
47. Spasi nas o Bože, naš Gospode,
Te pokupi iz neznabožacâ
Da slavimo sveto ime Tvoje,
Da se slavom nahvalimo Tvojom.
48. Blagosloven Gospod Bog Izraj'ljev,
Od vijeka svagda do vijeka.
Narod kaži: Amin! Aliluja!!

PSALAM 106[uredi]

Opomena povraćenijeh sunarodnikâ na hvalu radi pretrpljene patnje.

Aliluja, Bogu Aliluja!

„Hval'te Boga, Gospoda višnjega,
Jer je dobar, milost Mu do v'jeka.“
2. Tako neka sve oni besjede
Koje no je izbavio Gospod
Iz nevolje i nemile ruke;
3. Skupio ih iz raznih zemaljâ
Od istoka do zapada sunca,
Od sjevera i sinjega mora.
4. E lutaše po pustinji pustoj,
Ne nađoše uglađena puta,
Ni pitomu naseljenju grada.
5. Gladni, žedni sve se prenemaži
Te u njima duša iznemaži.
6. Tad vikahu u nevolji Bogu —
Iz nevolje izbavi ih ljute,
7. Pa izvede na te prave pute
Što no idu naseljenju grada.
8. Nek Gospoda sa milosti hvalê
I čudesâ rad' ljudskih sinovâ.
9. El On siti da ne skapa dušu,
Svakog dobra puni dušu gladnu.
10. Tî u smrtnoj što sjedjaše tami
I u sjeni samrtnoj, sumornoj,
Okovani u gvožđe i tugu —
11. E riječi Bož'je ne slušahu,
Ne mariše za volju Višnjega,
12. Te im srce poništi stradanjem:
Tî posrnu, a pomoći ne bѝ.
13. Tad vikahu u nevolji Bogu —
Iz nevolje izbavi ih ljute.
14. Izvedѐ ih iz sjene i tame,
Porazkidѐ okove njihove.
15. Nek Gospoda sa milosti hvale
I čudesâ rad' ljudskih sinovâ.
16. El on razbi ta mjedena vrata
I gvozdene ključanice slomi.
17. Bezumnici postradaše ljuto
Rad' nepravde i hrđavih putâ.
18. Svako jelo zgadi im se duši,
Veće stignu do samtrnih vratâ.
19. Tad vikahu u nevolji Bogu —
Iz nevolje izbavi ih ljute.
20. Svoju riječ pošlje da izc'jeli,
Te izbavi sve iz groba njina.
21. Nek Gospoda sa milosti hvale
I čudesâ rad' ljudskih sinovâ.
22. I nek žrtvu prinesu Mu hvale
I djela Mu u pjesmi kazuju. —
23. Tî što plove korabom po moru
I što rade na vodama veljim,
24. Tî Gospodnja djela ugledahu
I čudesa morskog vilimana:
25. Reče, te se silan vihar digne,
Uzbujaju valovi na moru.
26. A onî se diži do nebesâ
Te se spuštaj dolje do bezdanâ,
S nevolje im razl'jevaj se duša.
27. Kao p'jani ljuljaj se, posrći,
Svê nestaje mudrosti njihove.
28. Tad vikahu u nevolji Bogu —
Iz nevolje izbavi ih ljute.
29. On obrati ujanje vihara
U majinu, te lavori samo,
A valovi umuknu njihovi.
30. Oj radosti kada se stišaju,
Te ih vodi željnom pristaništu!
31. Nek Gospoda sa milosti hvale
I čudesâ rad' ljudskih sinovâ.
32. Na saboru nek ga uzvisuju,
Na skupštini starješinâ slave.
33. On pretvori pustinjom rijeke
I suhotom izvore vodѐne;
34. Plodnu zemlju u pustaru slanu,
Pakostnijeh stanovnikâ radi.
35. U jezera pustinju pretvara,
Suhu zemlju u vrela vodѐna;
36. I onuda naseljava gladne,
Te gradove za življenje grade.
37. Siju polja, vinograde sade,
Sabiraju ljetinu obilnu.
38. Sve se množe jer ih blagosivlja,
A broj stoke im ne umaljiva.
39. Malica ih i opet bijaše,
Opadahu od zla i nevolje
Koja ih je postizala svuda.
40. Taj što stidom knezove posipa
Ostavlja ih da lutaju sami
Po pustinji gdje nije putovâ:
41. Iz nevolje ubogog izvuče
Kao stado koljena umnožѝ.
42. Dobrî vide i sve se raduju,
Nevaljalstvo zatiskuje usta.
43. Ko je mudar neka ovo pamti,
Nek poznadu milosti Gospodnje!

PSALAM 107[uredi]

Dva složena Elohimska odlomka psalamska.

Sljedi pjesma Davidova sveta.

Orno mi je srce, oj Gospode,
Orno mi je Bože, srce moje;
Pjevati ću i pohvaljivati,
Da, pojati hoće moja duša.
3. Prenite se gusle, sladka arfo!
Probudit ću zoru na uranku,
4. Po narod'ma slavit ću Te Bože,
Pojat ću Ti po svim plemenima.
5. Ele Tvoja milost svrh nebesâ,
A istina Tvoja do oblakâ.
6. Uzvisi se Bože, vrh nebesâ,
Po svoj zemlji nek je slava Tvoja!
7. Da se mili spasavaju Tvoji,
Usliši me, desnicom pomozi!
8. Reče Gospod u svetinji Svojoj
Neka mi se srce razveseli,
Nek razdjelim Sihem na potese,
I dolinu Sokov da razmjerim.
9. Moj je Galâd, i moj Manasija,
Jevrem krepost budi moje glave,
Juda žezlo carske moje slave!
10. Moav čaša umivanja moga,
Na Edoma bacit ću obuću,
Popjevat ću zemlji Filistimskoj!
11. Tko li će me odvesti do grada?
Odpratiti do grada Edoma?
12. Zar da sám Ti moj Gospode, ne ćeš?
Jesi li nas odbacio tužne,
Te ne ideš Bože, s našom vojskom?
13. Daj nam pomoć u tjeskobi našoj,
A uzalud obrana čovječ'ja.
14. Sa Gospodom veoma smo jaki,
Ele gazi nepr'jatelje naše.

PSALAM 108[uredi]

Kletva onomu, tko proklinje i voli kletvu nego li blagoslov.

Sljedi pjesma Davidova sveta,
A na ruke pjevačkom glavaru.

Bože, slavo moja, daj ne mûči!
2. Jer se evo neznabožna usta
I lukava otvoriše na me;
Govore mi lažljivim jezikom.
3. Od zlobâ me ganjaju nemilo,
Ni za što se oružaju na me.
4. S ljubavi mi sve ustaju na me,
A ja tužan samo Ti se molim.
5. Vraćaju mi zlo za dobro moje,
Svoju mržnju sve za moju ljubav.
6. Postavi mu nastojnikom zalca,
Nečastivog sa desne mu strane.
7. Nek na sudu krivijem izađe,
Grijeh budi molitva njegova.
8. Dani njemu neka budu kratki,
Vlast njegovu nek dobije drugi.
9. Dječica mu neka osirote,
Vjerna ljuba nek mu obudovi.
10. Djeca mu se potucala proseć
I tražila hljeba u tuđina
Dalje izvan svojih pustolinâ.
11. Dugovanje dobro mu odn'jelo,
A tuđini muku raznijeli.
12. Ne bilo mu ni mila ni draga,
Sirotama ko bi smilovâ se.
13. Zatrlo se njegovo potomstvo,
U drugome koljenu njegovu
Nek imenu ne bude im traga.
14. Bezakonje starijeh njegovih
U Gospoda neka se spomene,
Grijeh majčin nek se ne izbriše.
15. Neka budu pred Gospodom svagda,
Nek iztr'jebi spomen im na zemlji,
16. S toga što je nemilostiv bio
I ganjao ništa i uboga.
Smrt želio u srcu tužnomu.
17. Ljubio je kletvu, stignula ga;
Za blagoslov ni mario nije,
Gospod dao te ga poželio!
18. Nek s' obuče u haljinu kletve,
Kao voda nek u njega uđe
I kâ ulje u kosti njegove.
19. Kâ haljina bud' mu što oblači,
I kâ pojas koga opasuje.
20. Taka plaća Gospodnja zlotvorom,
Svim što zlo o duši mojoj zbore.
21. A Gospode, meni Ti učini
Što priliči imenu Tvojemu;
Ti si dobar, milosću me spasi.
22. Ele sam Ti sasvim ništ, nevoljan,
I srce mi je izrànjeno moje.
23. Kâ sjen ginem kada se odmiče;
Tjeraju me kâ skakavce gladne.
24. Koljena mi veće iznemažu
I tijelo omrša od posta.
25. Postadoh im podsm'jeh i poruga,
Videći me sve klimaju glavom.
26. Čuj pomagaj Gospode, moj Bože,
I spasi me po milosti Svojoj!
27. Nek poznadu da je Tvoja ruka,
Ti Gospode da učini ovo.
28. Oni kunu a Ti blagosivljaj;
I ustaju, ma nek se postide,
Neka Tvoj se obraduje sluga.
29. Nek s' obuku moji protivnici
U sramotu, nek se pokrivaju
Kâ haljinom sve svojijem stidom.
30. Hvaliti ću ustima Gospoda,
Usred mnogih proslavljati Njega.
31. Da on stane s desna ubogome,
Te mu dušu kriva suda spase.