Poštopoto poslanik/6

Izvor: Викизворник

◄   PRIZOR V PRIZOR VI PRIZOR I   ►

PRIZOR VI
Jazavac i pređašnji.


JAZAVAC (s vrata odma):
Poniznjejši, poniznjejši, milostivna, ljubim ruku, gospođice moj duboki naklon.
POPOVIĆ i JECA:
Dobro došli g. Jazavac.
JAZAVAC:
Molim da me sto puta izvinite, da sam se usudio, u ovo kasno doba dosađivati. Istina da se kaže da je dobrom prijatelju ulaz uvek dopušten, ali ipak, nikad nebi vašu dragocenu naklonost, [sic!] u ovo doba vremena dosađujem da nemam da saopštim mome poštovanom prijatelju g. Popoviću jednu tako važnu stvar, koja ne trpi odlaganje, i samo ova okolnost, košto rekoh, neka izvini moju drzkost.
JECA:
Onda da se nas dve uklonimo.
JAZAVAC:
To nikako milostiva gospo. Prisustvo lepih gospa i gospođica nikada mi nije u mojim i ako, ko što rekoh, vrlo važnim poslovima smetalo, tim manje u ovome slučaju, jer iako je stvar koju nameravam saobštiti mome, ko što rekoh, veleštovanom prijatelju, vrlo važna, to ipak nije takve naravi, da se ne bi mogla u prisustvu, ko što rekoh lepih gospa i gospođica saobštiti.
POPOVIĆ:
Vi me činite ljubopitnim dragi prijatelju Jazavče!
JAZAVAC:
Hitim da vaše ljubopitstvo zadovoljim, pošto smatram za najveću neučtivost ljubaznost bilo ma koga a najmanje, ko što rekoh, moga veleštovanog prijatelja na muke stavljati. Ovo je navika još iz moje najranije mladosti i zato bi i ja smatrao onoga čoveka za vrlo neučtivog, koji bi moju ljubopitnost ko što rekoh na muke stavljao.
EVICA (za sebe):
Sam sebi svedodžbu daje.
JAZAVAC:
Stvar se dakle u tome sastoji. Kao što vam je poznato, prestoji nam izbor poslanika za ug. sabor. Ovaj, ko što rekoh, izbor poslanika za ug. sabor sačinjava današnje dnevno pitanje, jer se sada o drugom čemu i ne razgovara već samo o tome, ko će biti kandidati i čija će biti pobeda. Ovo košto reko interesantno dnevno pitanje, nesastoji se samo u prostom razgovoru, ili ti u raznovrsnom mnjenju već počinje dobijati bitnosti u obliku organizovanih stranaka ili ti u jezgrovitoj minijaturi, takozvanim klubovima. I moja malenkost sačinjava jednoga člana takvog koš-to rekoh kluba koji će sutrašnjim danom pre podne u 9 sati svoju prvu sednicu otpočeti, i kako sam od strane celoga kluba pozvan, da između ostalih i vas poštovani prijatelju u sednicu pozovem, to smatrajući ovu stvar, ko što rekoh za vrlo važnu, usudio sam se ovo dobra vremena mojom posetom dosađivati.
JECA:
Mi vam samo možemo blagodarni biti. Moj muž za celo neće propustiti da dođe, šta više, vaš mu je poziv baš dobro došo.
JAZAVAC:
Smem li verovati poštovani prijatelju?
POPOVIĆ:
Tako je, baš dobro te ste došli, jer imam i ja, da vami nešto važnoga saopštim.
JAZAVAC:
To nikako milostiva gospo. Prisustvo lepih gospa i gospođica vami i vašoj veleštvovanoj porodici, onda se nemojte zaustezati da mi -
POPOVIĆ:
Ukratko dragi prijatelju, ja bi želio biti poslanik.
JAZAVAC:
Vi bi želili biti poslanik? O dragi prijatelju, vi bi želili, ko što rekoh, biti poslanik? I to je vaša ozbiljna namera?
POPOVIĆ:
Reko sam već, oću da budem pošto po to!
JAZAVAC:
Ali dragi prijatelju, zašto se samo žestite, jeli samo izvestno, da vi želite biti poslanik. onda je stvar već svršena, i vi se možete smatrati, kao da ste već izabran.
POPOVIĆ:
Zaista?
JECA:
Nisam li ja rekla?
EVICA (za sebe):
Kako samo laže!
JAZAVAC:
Moram vam dragi prijatelju istinu ispovediti. da se ovoj vašoj nameri od srca radujem, odavno sam i hteo, da vam tu misao preporučim, no kad ste i sami na nju došli tim bolje, i ja se ko što rekoh samo radovati mogu.