Poslovi sa Anglezima

Izvor: Викизворник
Poslovi sa Anglezima
Pisac: Matija Nenadović
Dnevnik Matije Nenadovića


30. Dekembra 1814. u polak 8 sati odemo s g. Frušićem i g. Je(vtom) polnomoščnomu (u Kongresu) ministru aiglijskomu, gospodinu Lordu Kastlriji, da mu predamo prošenije sočinjeno u ime serpskoga naroda, u kom molba stoji da bi se i on kao kraljemesnik anglijski s proči sajuznici poduzeo kod sultana srpski narod opravdati i u mir dovesti i proče. Ne nađem ga u dvoru, služitelji nam reknu: da sutra u 1O sati dođemo, i da ćemo mu onda predati pismo, i moći sa šnjim govoriti, i tako vratimo se natrag.

31. dekembra u deset sati opet odemo Lordu Kastlriju, iziđe njegov sekretar, damo mu pismo i pokažemo kog je soderžanija i šta prosimo. Na to sekretar kaže: da se oni u takve velike predmete mučno podufaćaju. To je delo, veli, u sebi vrlo delikatno, to se kasa sultana i njegove vnutrenosti, „a mi smo sa Otomanskom Portom u vrlo golemu prijateljstvu”. — „Baš zato što ste vi u prijateljstvu, mi k velikodušnomu Anglijskomu prestolu i k milostivomu lordu pripadamo, što će njega sultan najbolje kao svoga prijatelja poslušati, i zapovediti da se prestane od onog nad Srbima svirepstvija.” Pita: „Na kom je jeziku prošenije?” „Na nemeckom.” „Mi nismo dobri nemci”, no opet ga uzme. No drugi sekretar preseti se, i vrati nam govoreći: „Nosite i na latinski prevedite mi, bolje latinski znamo, i sutra ga u 12 sati donesite.” Taj dan g. Davidović i Frušić uveče počnu prevoditi, 1. januara 1815. god. soverše pismo.

2. januara odem sa g. Frušićem gdi Lord obitava, predamo sekretaru; on nam kaže: „Dok Lord pročita i vidi, pak ili će vas zvati na razgovor, ili će preko nas što bude kazati”, i zapišu u njihov dnevnik naš adres i numeru gdi prebivamo. Z., 4. i 5. januara nismo odlazili.

6. januara sâm ja i Je(vta) išli smo u kvartir Lordov. Dali nam da sedimo, i razgovarao se sekretar turski s nama, pitali smo ima li kakav odgovor. On odgovori: „Jok, treći dan biće odgovor.”

10. januara oko 10 sati odem sa g. Frušićem i Je(vtom) gdi nam kažu služitelji lordovi: „Nema sada ništa, no sutra u 12 sati, može biti da ćete moći s Lordom govoriti” i tako odemo natrag.

11. januara odemo s g. F(rušićem) u 12 sati, malo počekamo, no Lord pokraj nas i jedan njegov ađutant na jedan ma̓ prođe na vrata napolje: ni vzora! Zovnu nas njegovi služitelji u drugu sobu, gde malo tek posedimo, iziđe nam drugi ađutant, i počne govoriti francuski: „Budući daje Lord mnogim kongreskimi deli otjagoščen, zato vaše prošenije nije imao vremena izvideti, no ja znajući opstojatelstva i sadašnje Dvora Anglijskoga sa Portom Otomanskom prijateljsko snošenije, da i kad dobro vaše prošenije izvidi, neće vam drugo odgovoriti no ovo što vam kažem, a ja vam ovo kažem: da se naš Dvor Anglijski u takova delikatna dela nipošto mešati neće, ni vi više nama dolazite, samo toliko vas mogu savetovati, da se dobro čuvate i u tajnosti stojite, da vas kakovi sultanovi ljudi ne vide i ne doznadu o kom delu ovde ste, pak će onda sultan reći: kad se vlaški kraljevi mešaju u moje države, ja ću njima načiniti posla. No do nekoliko dana, vi jedan možete doći ako bi Lord imao što da vam rekne” — i tako odemo.


Izvori[uredi]

  • Antologija srpske književnosti [1]


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Nenadović, umro 1854, pre 170 godina.