POSVETA
NAJDOSTOJNIJOJ DJEVOJCI SRPSKOJ
Moj najdraži vjenac
Poklanjam ti, diklo,
Cv'jeće mu i trnje
Iz srca mi niklo
U proljeću žića
Kada srce moje
B'jaše svježe, toplo
K'o što je sad tvoje.
Ali nemoj cv'jeće
Da mirišeš plaha,
Jer otrovan miris
Iz tog cv'jeća paha;
Nemoj ni vijencem
Glavu da oviješ,
Jer ćeš trnjem nježnu
Glavu da probiješ;
Već objesi v'jenac
Na ugledno mjesto,
Kako bi unj mogla
Pogledati često.
Gledajuć' ga ti ćeš
Sjećati se jada
Što ih toli dugo
Meni ljubav zada;
A njih sjećajuć' se
Zebi od ljubavi,
Koja ispod cv'jeća
Svagda trnja stavi.
