Poziv (Jakov Šantić)

Poziv Pisac: Jakov Šantić

* * *

        Poziv

Mrnaru sijedi, povedi me žurno
Kroz to sinje more i pučine plave,
Tvoja laka lađa i bijela jedra
Moju dušu pune čežnjama i željom...
Ah, ja bih daleko, beskrajno daleko,
Tamo gdje još niko nikad nije bio,
Tamo gdje umire svako veče sunce
Na krvavom nebu sa ognjima svojim –
Kroz huku, kroz vjetar, kroz pištanje vode,
Kroz prolome neba, gromove i praske,
Oh, tamo gdje misli užasnute staju
Pred izrazom smrti sa ledenom grozom,
Gdje i sami Gospod poražen se sklanja
Pred kandžijom smijeha demona i silâ...
... Mrnaru sijedi, povedi me tamo,
Bolesna mi duša, bolestan mi život!
Samo ono more što je njima slično,
Beskrajno i mračno i prepuno smrti,
U strašnoj mi borbi lijeka će dati...
Mrnaru sijedi, povedi me žurno,
Bolestan mi život, moja duša pati!...

---

Izvor

• Jakov Šantić:Sabrane pjesme, Edicija Živa baština, Svet knjige,Beograd, i Institut za književnost i umetnost, Beograd 2005., Priredio Siniša Tutnjević, str. 194.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jakov Šantić, umro 1905, pre 119 godina.