Poziv
Mrnaru sijedi, povedi me žurno
Kroz to sinje more i pučine plave,
Tvoja laka lađa i bijela jedra
Moju dušu pune čežnjama i željom...
Ah, ja bih daleko, beskrajno daleko,
Tamo gdje još niko nikad nije bio,
Tamo gdje umire svako veče sunce
Na krvavom nebu sa ognjima svojim –
Kroz huku, kroz vjetar, kroz pištanje vode,
Kroz prolome neba, gromove i praske,
Oh, tamo gdje misli užasnute staju
Pred izrazom smrti sa ledenom grozom,
Gdje i sami Gospod poražen se sklanja
Pred kandžijom smijeha demona i silâ...
... Mrnaru sijedi, povedi me tamo,
Bolesna mi duša, bolestan mi život!
Samo ono more što je njima slično,
Beskrajno i mračno i prepuno smrti,
U strašnoj mi borbi lijeka će dati...
Mrnaru sijedi, povedi me žurno,
Bolestan mi život, moja duša pati!...
