Pijero Muzuvijer2/15
| ←Šena četrnesta | Pijero Muzuvijer Pisac: Nepoznati autor Šena petnaesta |
Šena šesnesta→ |
DžIVA: Paček je dobro pasalo, kako sam cijenila; da nije mene na poslu bilo, bilo bi velikoga vraga.
TRIJESKALO: Zijeha mi se oda sna, da veće ne mogu otvorenijeh oči držat. Ma mi para da evo odovuda Džive. — Zuccaro mio [šećere moj], gdje ideš? što je novo i kako se nevjesta podnijela? jesmo li vam lijepu burlu učinili?
DžIVA: Idi, vrag te uzo i s nevjestom! Jesi li ga ti svjetovo da se na ovo stavi? Neka zahvali er nije bilo Frana doma i er sam ja dobar timunijer [krmilar] bila, koja sam sve akomodala; a bilo bi velikoga vraga!
TRIJESKALO: Da reci mi, draga, je li Lucnja ončas gospara u onijem haljinam poznala?
DžIVA: Dali ga nije poznala?! i htjela je vikat, bivši vidjela da nije Kola Puljiz; ma ti joj lesto [hitro] zatisnuh usta govoreći: „Ne sramoti se! gospar je Simo koji ti može vele valjat.“ A on jom kleknu na koljena i izvadi dva skarnoča dukata i svakijeh galantarija, ter joj darova; što ona kako viđe, akvjeta [umiri] se ončas.
TRIJESKALO: Cazzo, akvjeta se ončas! i ja bih se akvjeto, kad bih bio djevojčica; ko ti se zlata ne hita? Da kako ste adžustali [uredili] za Puljiza? nu mi reci!
DžIVA: Ja idem sadar u Kole rijet mu da ne dohodi prije ponoća, er je Frano još na nogami — dokle zaspi.
TRIJESKALO: Ko si je lijepo provela! ti si vrag. — Jaoh, njeka mi je protezavica; znaš odkad se nijesmo zajedno poigrali?
DžIVA: Idi, s mirom stoj! para nješto pretendžaš; da, veće ie panča’ mi.
TRIJESKALO: Da veće hodi! to je od tebe, te što ti će bit? Para si zaboravila što je prije bilo.
DžIVA: Ostavi me se! nije mi večeras o temu misliti nego kako ću ovo akomodat.
TRIJESKALO: Da brzo ćemo se spediškat! hodi veće, ne gubimo vrijeme, — ovdi ćemo.
DžIVA: Idi, obješenjače! što si se pomamio?! ne vuci me, ne deri ovo haljina oko mene.
Reference[uredi]
