Nemanja/5

Izvor: Викизворник
Nemanja
Pisac: Jovan Subotić
PETI PRIZOR



PETI PRIZOR
Knez Prvoslav uđe.


NEMANjA:
Evo nama brata Prvoslava,
On je bliže onijem stranama,
Pre će čuti, šta susedi rade!
Dobro doš’o, brate! (pruža mu ruku) i s dobrijem!
Ču li štogod iz Bosne ponosne?
Rekoše mi da Stepan ustade
Na oružje protiv dušmanina .
Da l’ mi znadeš što dobro kazati?
KNEZ PRVOSLAV:
Ništa dobra, već zlo i opeta.
Ban je strado’, i nezna se kud je.
NEMANjA:
A da nije u naše krajeve?
Dajte pozor, pa ga dobro prim’te.
Poštovati valja nam junake,
Koji svoje od tuđina brane,
I za pravdu glavu pod mač meću.
KNEZ PRVOSLAV:
I iz Dukle dobro nam ne gude.
NEMANjA (smeši se):
Tvoje uvo uvek k Dukli strši.
Bi li tamo, il’ ti ko kaziva?
KNEZ PRVOSLAV:
Bijah tamo, ali na čas samo.
Ti znaš da me Vladimir ne vole,
Pa ne bih mu rado pao šaka.
NEMANjA:
Pa šta radi stari knez Goislav,
Moj prijatelj, tvoj tast. —
KNEZ PRVOSLAV:
Kaži samo
Ako Bog da!
NEMANjA:
Zar tako stojimo?
A ja mišljah jošt' ovog proljeća
Zagrliti ljubu bratovljevu.
KNEZ PRVOSLAV:
Starac ište da se izmirimo
S' Radoslavom, prije toga ne da,
A to biće pre nikad neg ikad.
NEMANjA:
Knez Goislav ima puno pravo.
On jedared već je Radosavljev,
Sad da nama svoje dete dade,
Pa da s’ onda tast s zetom krvavi
I u boju na dve strane gine!
Nego ćemo baš i toga radi
Gledat’ da se s kraljem izravnamo.
KNEZ RADIVOJ:
Pa i sad ste mislim u ljubovi?
NEMANjA:
Jesmo kneže, al’ onako samo,
Da brat brata dušmanom ne zove,
Da ne idu na se sa oružjem.
Al’ ja b’ rado da se izmirimo.
’Nako , svojski, da budemo braća,
I da bratski sebi pomažemo.
Samo da mi s’ hoće dat’ prilika.
Ja sam odpre roblje im poslao
Bez odkupe i svake pogodbe,
Pa se nadam, s tim ćemo početi.
(K Prvoslavu.)
Nego reci, mad’ ne zaboravih,
Šta se čuje iz te tvoje Dukle?
KNEZ PRVOSLAV:
Tamo s’ nešto kuva i komeša,
Nisu ljudi s kraljem zadovoljni.
Danas jednog, sutra drugog vređa,
Najmudrije udalji muževe,
S najsilniji zavadi s’ junaci.
NEMANjA (misli se):
Sve će to bit’ pos’o Vladimirov!
KNEZ PRVOSLAV:
To ne reci. Vladimira hvale,
Da svakome gledi da ugodi.
NEMANjA:
Baš po tome sudim da pogađam.



Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Subotić, umro 1886, pre 138 godina.